Božja riječ

Veliki četvrtak: Pranje nogu (Iv 13,1-15)

Isus je učenicima oprao noge. To nam može postati izazovom i pozivom. To je gesta istinskog služenja i ljubavi. Pokušajmo osluškivati Isusa. Čujmo što je Isus time zapravo htio reći svojim učenicima:

“Slijedite me na putu milosrđa. To je onaj uski put predane ljubavi i služenja. U duhu ovoga svijeta i prema nagnućima vaše slabe ljudske naravi u sebi nosite sklonost da gospodarite nad drugima, da se potvrdite nasiljem i silom nad onima koji vam I izgledaju slabiji. Ne popuštajte takvim napastima. Ne potvrđujte vlastitu veličinu otkrivanjem slabosti drugih. To nije moj put.

Svijet je oko vas pun osjetljivih bića koja trebaju ljubav. Obogatio sam ovaj svijet ljudima u kojima bih želio da prepoznaš svoju braću i sestre. Želim da u svjetlu moje ljubavi osjetiš kako po toj milosti i drugi mogu po tebi postati dionici iste sreće, osjetiti isto dostojanstvo. Omogući to svakome. Ne gledaj na svoje bližnje kao na sluge svoje samovolje, kao na podložnike za svoje stepenice do časti i vlasti. Prepoznaj ih kao one kojima ćeš ti poslužiti za njihovu sreću. Svaki puta kada nekome poniznim služenjem omogućiš da osjeti sreću i smisao života, prodrijet ćeš dublje u tajnu božanskog života.

Sjeti se kako sam ja svojim učenicima oprao noge. Učinio sam to svjesno i iskreno. Bilo je to istinsko pranje nogu, a ne samo obred ni ceremonijal. Sagnuo sam se do njihovih nogu, omo-gućujući im time doživljaj istinske vrijednosti na temeljima moje poniznosti. Nisam htio da mi oni budu utrta staza do mog Oca, nego sam ja njima htio biti put kojim će doći do radosti Kraljevstva. Nije čudo da ih je to iznenadilo. Doživjeli su svojevrsni stres. jer su znali da je pranje nogu ropski posao. Ja sam im pokazao kako to može biti posao ljubavi i kako se i pranjem nogu može otkriti istinsko dostojanstvo čovjeka pozvana na služenje i ljubav. Sagnuo sam se pred njima dajući im time do znanja da mogu raspolagati mnome kao što gospodar raspolaže svojim slugama. Jasno sam im pokazao da im se potpuno predajem na raspolaganje.

Pođi i ti za mnom. Počni činiti isto. Oko tebe ima dovoljno nesretnih i žalosnih, ima najbližih koji su sami i osjećaju bol osamljenosti. Ima onih kojima nema tko pružiti čašu hladne vode. Ne gubi vrijeme na dokazivanje da si jadan i siromašan, da si prikraćen i ranjen. Povij rane onima koji su oko tebe ranjeni i daruj radost onima koji su oko tebe žalosni. Tako će se otkriti tajna Kraljevstva. Omogući na taj način svakome u svojoj blizini da osjeti vlastito ljudsko dostojanstvo. Neka te se nitko ne boji. Naprotiv, neka u susretu s tobom svatko osjeti da je ljubljen. Tako će onda osjetiti i ono najbitnije za svakoga čovjeka: da je ljubljeno dijete Božje

I shvati: to više nije neko velikodušno davanje milostinje ljudima oko sebe. To je otkidanje od vlastitog bića, darivanje sebe. Tada to nalikuje na predanje kojim sam i ja učenicima oprao noge, na predanje po kojem sam vlastiti život žrtvovao za tebe.”

 

Veliki petak: Slobodan i umrijeti iz ljubavi (Iv 18,1-19,42)

Isuse, koji si bio poslušan do smrti, do smrti na križu, učini i nas poslušnima tvome Duhu i volji nebeskoga Oca. Iskorijeni iz naših srdaca samovolju i sebičnost kojom se opiremo svemu što nam ne odgovara.

Isuse, koji si dopustio da te nevina osude, oslobodi nas naših neprimjerenih parničenja kad pomislimo da nam je možda nanesena nepravda i daj nam snage da na svaku riječ koja nam ne odgovara ne uzvraćamo udvostručenim žalcem i grubošću.

Isuse, koji si na križu ostao sam, napušten i od vlastitih najboljih prijatelja, izliječi nas od unutarnjih rana zbog kojih trpimo, od osjećaja napuštenosti, zapostavljenosti i od pomisli da smo na okrutan način izdani.

Isuse, koji si s križa ljubio i praštao, ne dopusti da u vlastitim patnjama i mukama zatvorimo svoje srce za ljubav prema bližnjemu i da u svojim patnjama sebično zaboravimo da je nekome pokraj nas možda još i teže nego nama.

Isuse, koji si izgovorio s križa neizrecivu riječ tjelesne i duševne boli: “Žedan sam!” daj nam milost da ti utažimo žeđ za dušama, žeđ za ljubavlju kojom bi trebao ovaj svijet odgovoriti na neizrecivu Očevu ljubav.

Isuse, koji si rekao da ćeš, uzdignut sa zemlje, sve privući k sebi, privuci nas snažno k sebi da osjetimo snagu križa i ljubavi.

Privuci nas k sebi i odvuci nas od svega što nas želi oteti zagrljaju tvoje jedinstvene ljubavi.

Isuse, koji si na križu, u času svog zemaljskog izdisaja, smio reći svoju riječ: “Dovršeno je!” koji si ispunio u potpunosti volju Očevu i ostvario djelo spasenja, daj nam milost da i mi dovršavamo u svojem zemaljskom životu tvoju volju i ostvarimo ono zbog čega si htio da živimo, trpimo i umiremo.

Isuse, tebi je vojnik kopljem otvorio bok i tada je iz tvoga srca potekla krv i voda: napoji našu žeđ za istinskim životom i umij nas u vodi života. Iz tvog boka provrli su potoci žive vode. Daj da uživamo plodove tog dragocjenog dara što nam ga na osobit način daješ u euharistiji, po krvi koja je provrla iz tvog boka, i u krštenju, po vodi koja teče u život vječni.

Isuse, gledamo tvoj križ. Proroštvo je i za nas izrečeno: “Gledat će onoga koga su proboli!” (Iv 19.37; usp. Zah 12,10). Gledat ćemo danas i svakog dana taj neizrecivi znak darovane ljubavi u predanom tijelu i prolivenoj krvi. Neka pogled na tvoje raspelo iz mami u nama osjećaje ljubavi i supatnje, odluke predanja i svetosti.

 

USKRS

Vazmeno bdijenje: Tko će nam otkotrljati grobni kamen? (Mk 16,1-8)

Gospodine. tvoj je grob ostao prazan! Izišao si iz groba i ustao na novi život.

Isprazni. Isuse, i naše grobove. grobove naših srdaca i duša.

Možda je moje srce grob u kojem je zakopana nada te je više nemam. Isprazni taj grob, Isuse, i daj mi novu nadu!

Možda se u mom grobu nalaze mnogi koje više ne priznajem i ne prihvaćam, kojima nisam oprostio ili ih ne želim više vidjeti. Isprazni naše grobove.

Ima u našem srcu, Isuse, mnogo onih kojima više ne vjerujemo, kojima ne vjerujemo da se mogu izmijeniti, popraviti; previše su nas puta razočarali i kao da su za nas mrtvi. Isprazni naše grobove. Gospodine!

Ima u našem grobu, Isuse, razočaranja nad samima sobom, ne vjerujemo sebi, ne očekujemo više ništa od budućnosti, mislimo da bi bilo bolje da nas nema, ne prihvaćamo svoj život i u ratu smo sa sobom. Isprazni naše grobove, izvuci nas iz groba u koji smo sebe zakopali i daruj nam novi život!

Gospodine, srca apostola koja su bila prazna i razočarana, puna sumnji i nesigurnosti, ispunio si mirom, radošću, srećom. Oni su po tvom uskrsnuću započeli živjeti novim životom. Osjetili su snagu tvoga uskrsnuća.

Ispuni i naša srca, Isuse!

Ispuni nam srca novom snagom za život, daruj svakome želju da živi punim životom, da se bori sa svim svojim neuspjesima i napastima koje ga ugrožavaju.

Ispuni nam srca mirom, daj, Isuse, svakome snagu da se izmiri i da se miri. Daj svakome snagu da prašta i traži oproštenje, da bude nositelj tvoga mira!

Ispuni nam srca radošću! Onom radošću koju nam svijet ne može ni dati ni oduzeti. To je radost tvoga uskrsnuća, potpuna i savršena radost.

Ispuni naše nade i nadanja. Neka se ostvari ono što u skladu s tvojom voljom tako duboko želimo i za čim čeznemo. Neka u nama uskrsne nada u novi, bolji život, u bolje sutra! Neka se očevi i majke ne boje darivati život i bogatiti zemlju djecom, neka se mladi ne boje stupati u angažman ljubavi za sav život, neka se starci ne boje svoje starosti!

Uskrsni, Isuse, u svima nama! Isprazni naše grobove, ispuni naša srca!

 

Uskrs: Danas je Uskrs (Iv 20,1-9)

Uskrsnuo si, Gospodine Isuse!

Uskrsnuo si za mene, za nas, za svakog čovjeka. Pobijedio si grijeh, mržnju, zlo i tamu svijeta zato da i mi uskrsnemo.

Pomozi nam da uskrsne naša vjera, naša nada i naša ljubav! Uskrisi u nama novu snagu da te slijedimo i da te svjedočimo u tajni tvojega vazmenog otajstva, u tajni tvoje smrti i uskrsnuća.

Isuse, ne dopusti da nam bolna iskustva rata, gubitka, nesreće i straha zatamne pogled na tvoje svjetlo. Ne dopusti nam da potonemo u beznađe i da nas dotaknu negativni osjećaji koje si ti pobijedio svojim uskrsnućem.

Uskrsni, Gospodine, u srcima onih koji više ne vjeruju u snagu prijateljstva i dobrote. U svima koji su dopustili da im srce nagrize mržnja, želja za osvetom i za sigurnošću stečenom nasiljem.

Isuse, uskrsni u djeci koja se rađaju, uskrsni u ljudima koji traže snagu za život, za sebedarje. Uskrsni u svima koji su ranjeni u tijelu, u duši ili u duhu.

Grob nije mogao tebe, začetnika života, zadržati u svom krilu.

Dođi, Gospodine Isuse! Trebamo te. Tvoje uskrsnuće novost je i nada svijeta. Tvoje uskrsnuće jedina je stabilna točka u svemiru koja sve pokreće, od koje sve dolazi i koja sve k sebi privlači.

Tvoje uskrsnuće stvarnost je bez završetka. Slaveći tvoje uskrsnuće, Isuse, danas i svake nedjelje, ne slavimo tek minuli događaj nego tebe, uskrsnuloga. Slavimo tvoj izlazak iz vremena u novo postojanje, slavimo svoju budućnost.

Uskrsni, Gospodine, i danas u svojoj Crkvi i neka ona zablista puninom tvoga sjaja svim ljudima na svijetu. Uskrsni u nama, Isuse, jer nas trebaš da ljudima svjedočimo o miru i ljubavi, da budemo nositelji nade.

Tvoji su učenici gledali tvoje razapinjanje, ali nakon iskustva uskrsnuća počeli su svijetom pronositi Radosnu vijest o novom životu, novoj nadi i radosti Uskrsa. Daj, Isuse, uskrsnuli Gospodi-ne, da ovim svijetom u nama i po nama zasine radost koja će biti jača od smrti, nada koja će biti jača od očaja, mir koji će zaorati dublje brazde života od razorne sile rata.

Uskrsnuo si, Gospodine Isuse!

 

  1. vazmena nedjelja – Bijela: Toma „nevjerni“ (Iv 20,19-31)

Željeli bismo, Isuse, da i danas stupiš u našu sredinu, u naše zajednice, u naše obitelji, u naš narod, u našu domovinu, među narode u njoj i da se čuje u svakom srcu tvoj pozdrav: “Mir vama!”

Daj mir našoj domovini. Ne znamo kako, Isuse. Ne vidimo rješenja. Ljudski govoreći tako je teško prognozirati mir. Ali vjerujemo da je tebi sve moguće! Neka riječi mira i povjerenja ponovno zazvuče u ljudskim srcima! To je moguće, to mora biti moguće, Gospodine Isuse! Ti si nam rekao da će nam Otac sve dati što ga zaištemo jednodušno u tvoje ime. Molimo u tvoje ime:

Mir nam svoj podaj!

Mir nam svoj ostavi! Mirom nas obdari!

Smiri uznemirena srca i povrati mir ovoj našoj domovini i neka

ona bude domovina mira i dobra svim svojim stanovnicima!

Daruj mir uplašen im srcima. Daruj mir svim ljudima koji osjećaju tjeskobu i strah. Daruj mir svima onima koji osjećaju da im se srce ispunja ogorčenjem i mržnjom. Ne dopusti da išta negativnog. đavolskog, nađe mjesta u našim nutrinama.

Došao si svojim učenicima i obdario ih punomoći praštanja. Daruj i nama danas Duha Svetoga. To nam treba više nego gospodarska sigurnost, više nego zemljopisna neokrnjenost. Više od svih materijalnih interesa i dobara potreban nam je tvoj Duh. Daruj nam svoga Duha! Daj da mislimo i djelujemo prosvijetljeni Duhom tvoje ljubavi! Neka u nama bude Duh ljubavi. Duh praštanja, Duh mira! Neka on u nama učini ono što po svojoj naravi ne možemo. Duha nam svoga daj, Gospodine Isuse! Neka u nama bude Duh tvoga uskrsnuća, Duh kojim si uskrsnuo od mrtvih nakon nepravde i patnje, nakon križa i smrti, Duh koji i danas može pokazati da je svako trpljenje blagoslov ako u srcima ljudi nema mržnje ili osvete.

Daruj nam svoga Duha, Isuse. Udahni ga i u nas, kao što si ga udahnuo u svoje učenike. Oni su postali novi ljudi. U njih je utkana tajna tvoga uskrsnuća. dionici su tvoga novog stvaranja. Duh koji je lebdio nad vodama pri prvom stvaranju, Duh što si ga udahnuo u prvog čovjeka da postane živo biće, u tvome uskrsnuću. Gospodine. postaje zalog novog stvorenja, nove zemlje i novog neba. Ti, Gospodine, činiš nešto bitno novo.

Upravo te za tu novost i molimo danas! Jer samo u njezinu svjetlu moguće je. Gospodine, vjerovati u mir u našim srcima. u mir u našim domovima. u mir u našoj domovini! Samo kada tvoj Duh Sveti u nama sve čini novo! Učini nas novima! Ostvari na nama novo stvaranje! Daj da u dubinama svoga bića osjetimo potrebu za dubokim zahvatom Duha Svetog te se dadnemo oblikovati po tvojoj svetoj volji! Tako neka bude! Amen!

 

  1. vazmena nedjelja: Pomisliše da vide duha (Lk 24,35,35-48)

Gospodine. nismo li i mi često zbunjeni i preplašeni? Zovemo te, čekamo te, molimo te. primamo te u pričesti, a ipak nam sumnje obuzimaju srce. Često i sami pomišljamo da vidimo duha, a ne stvarnost. Nikako da te ozbiljno shvatimo. Dolaziš nam, a nama se čini da je to samo naša želja, pobožan osjećaj i vapaj srca. Čak i jedni drugima tumačimo da si ti sigurno tu nazočan, a vladamo se kao da te nema. Kada netko snažnije pokaže da vjeruje u tvoju živu prisutnost te počne u tom smislu govoriti, klicati i djelovati, smatramo da je malo zastranio, gotovo da nije normalan. Jer, još i danas bismo te htjeli, Isuse, svesti na razinu duha, ili duhova; kao da, zazivajući tebe, zazivamo duha.

Učenicima pokazuješ, Isuse, da nisi duh, da nisi nestvaran, da si zbilja. Nisi duh, utvara, nego osoba. Isus, isti onaj koji je bio povijen u pelene u Betlehemu, koji je rastao u Nazaretu, propo-vijedao po Galileji, visio na križu u Jeruzalemu. Daješ da te prepoznaju. Pokazuješ učenicima svoje ruke i svoje noge. To si ti, Isuse!

Možda smo premalo otvoreni tajni tvoga novoga, uskrsnula života. Možda i mi danas činjenicu tvoga uskrsnuća kušamo prenijeti na neku drugu razinu, daleko od onoga što u našem načinu mišljenja zovemo jedinim zbiljskim životom.

Isuse. umnoži nam vjeru.

otkloni sve naše sumnje.

otkloni sve naše krive pojmove o tajni svog uskrsnuća.

Daruj nam čvrstu vjeru i spremnost da svjedočimo za te kao

za živog Gospodina Isusa, za koga je vrijedno i život svoj položiti.

Apostole si, Gospodine, poučio: Kao što je stvarna tvoja smrt na križu, tvoje trpljenje, tvoje poniženje, tako je stvarno i tvoje uskrsnuće iz groba. Tako je i pisano. Pažljivo čitanje Svetoga pisma dovest će do istih zaključaka svakoga koji je otvoren u srcu. Poučeni tvojim riječima i obogaćeni Silom odozgor, tj. darom Duha Svetoga, to će shvatiti i apostoli. Zato ih i pozivaš da ostanu skupa sve dok ne dobiju Obećanje. dar Duha što si im ga ti pripravio za čas rođenja vidljive zajednice svojih svjedoka.

Otvorio si svojim učenicima pamet da razumiju Pisma. Otvori tako danas i naše pameti, naša srca da razumijemo poruku tvoje muke i smrti sve do uskrsnuća, ali jednako tako da razumijemo svoj život i umiranje te nadu novog i istinitog života. Otvori nas za istinu svoga uskrsnuća i daj da u tebi prepoznamo stvarnog Boga i čovjeka, Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista!

 

  1. vazmena nedjelja: Dobri pastir (Iv 10,11-18)

Isuse, Dobri Pastiru, ti život svoj polažeš za svoje ovce. Stalo ti je do svojih ovaca. Spreman si za njih sve učiniti. Spreman si žrtvovati samoga sebe ne samo za čitavo stado, nego i za jednu jedinu ovcu iz ovčinjaka. Htio bi sve privući k sebi da svi budu na istom mjestu i da svima bude lijepo, da svi budu na sigurnom. Spreman si obraniti svoje time što sebe izlažeš pogibelji.

Isuse, ima toliko najamnika koji bi nasilno htjeli prodrijeti u tvoje stado. Ima toliko ponuda u ovome svijetu kojima bi ljudi (ili đavao) htjeli privući one koji su već bili privučeni tvojom ljubavlju. Na sve se strane nudi užitak, nudi se velik novac i laka zarada, nudi se karijera i radno mjesto. A zauzvrat se traži kršenje tvoga zakona, traži se malo nepoštenja, malo ili puno laži, traži se kompromis gdje ga ne može biti, traži se prihvaćanje duha ovoga svijeta. I kada čovjek prione uz njega, gubi slobodu, gubi milost posvetnu, gubi prijateljstvo s tobom. Gubi sve za ono malo što nude najamnici ovoga svijeta.

A ipak takvi lažni najamnici još uvijek imaju uspjeha. Nažalost ima još toliko ovisnika i onih koji druge čine ovisnima; ima toliko nevjere u braku i onih koji promiču nekakvu slobodu; ima toliko varanja, laži i krađe u poslovnom ponašanju i onih koji to smatraju normalnim; ima toliko spolne raspojasanosti među mladima i onih koji misle da je to zahtjev današnjeg vremena. Isuse, ima toliko toga što zarobljava čovjeka i što ga udaljuje od tvog ovčinjaka.

Stalo ti je do tvojih ovaca. Čuvaj nas najamnika kojima nije do ovaca. Njima je do dobiti, do uspjeha, do sebe i svoga života. Ti, Isuse, život svoj daješ za svoje! Ti ne mariš za sebe. ne mariš za svoj život; tebi je do svojih ovaca, do nas, do mene! Život svoj polažeš za svoje!

Svojoj si Crkvi, Isuse, povjerio službu pastira. I to na osobit način nositeljima svetog reda: biskupima, svećenicima, đakonima! Molimo te danas, Isuse, za sve njih. Neka budu pastiri, a ne najamnici. Neka nasljeduju tvoje kreposti. Dobri Pastiru. Neka bdiju nad povjerenim im stadom i neka ga ne smatraju svojim vlasništvom, nego ga čuvaju kao tvoje i samo tvoje dragocjeno blago! Molimo te da im olakšaš breme brige i odgovornosti. Budi im blizu! Molimo te, Isuse, i za sve redovnike i redovnice te za sve ljude koji su tebi posvetili svoje biće i život. Svoju Crkvu nikada ne liši duhovnih zvanja. Ona ih tako živo treba u svakom vremenu pa tako i danas!

 

  1. vazmena nedjelja: Ostanite u meni (Iv 15,1-8)

 

Govoriš, Gospodine: “Bez mene ne možete učiniti ništa!” Misliš li to ozbiljno? Nije li to pretjerano? Ja mogu učiniti toliko toga i bez tebe! I toliki koji ne vjeruju u tebe, tako su poduzetni ljudi. Čovjek te ne treba da nešto pronađe, sagradi, da obradi zemlju, da osvoji prostore.  Imaš pravo!  Istina je da ste već radili bez mene i da ćete još učiniti velike  pothvate, ali nećete moći pobijediti ono zlo koje je u korijenu vašega srca, zlo koje ranjava vaše ljubavi, zbog kojeg loše svršavaju sva vaša poznanstva i veze, koje kvari vaša najljepša iznašašća i pretvara ih u tamne sile koje će i vas same uništiti.  Da, sve možete činiti, ali to što vi činite ništa je pred neizbježivom slijepom ulicom smrti koja zamagljuje obzorja svih vaših planova.  Da, i bez mene možete sve činiti, ali ne možete istinski ljubiti i živjeti vječno.  Ja sam Život u grobovima vaše prašine.  Ja sam Ljubav jača od svih vaših destruktivnih snaga, ljubav koja pobjeđuje silu mržnje u samom izvoru vašega grijeha.

Vaša sposobnost rasuđivanja, vaš razum, vaša pamet ne mogu a da ne časte onoga koji vas je stvorio.  Međutim, kada biste se lišili dragocjena dara moje ljubavi, kada svoje srce ne biste otvorili mojem upornom kucanju na vaša vrata, sva vaša smiona i velika tehnička dostignuća ne bi nikada pridonijela sreći i radosti ljudi na zemlji.  Samo plodovi moje Ljubavi što ćete ih donijeti, samo plodovi moga Duha koje ćete umnožiti, sposobni su preobraziti ljude u braću, svijet učiniti ljepšim i životnijim i tako u potpunosti proslaviti Oca vašega.  Samo obdareni mojom ljubavlju, zahvaćeni plamenom što sam ga ja bacio na zemlju, možete osjetiti puninu života, možete učiniti nešto što će ostati za vječnost.

Zaista, bez mene ne možete ništa učiniti!

 

  1. vazmena nedjelja: Temeljno bogoštovlje je ljubav

 (Iv 15,9-17)

Gospodine, stvorio si nas na svoju sliku. Zato smo otvoreni ljubavi. Osjećamo u sebi neizrecivu potrebu da budemo ljubljeni i da putem ljubavi primamo potvrdu života. da se osjećamo zaštićeni i da vidimo smisao pred sobom. Stvoreni na tvoju sliku, Gospodine, otvoreni smo daru ljubavi i sposobni svoju ljubav darovati bližnjima. I to nas redovito usrećuje jer vidimo plodove vlastite ljubavi u sreći svojih bližnjih.

Danas nas pozivaš da te u ljubavi sve više nasljedujemo, tj. da jedni druge ljubimo kao što si ti nas ljubio jedinstvenom i radikalnom ljubavlju koja ne pozna granica. Tvoja ljubav ide dokraja, sve do smrti na križu. Teško te je slijediti na tom putu. Zapinjemo na preprekama što ih postavlja naša sebičnost. Bojimo se izgubiti jer ne vjerujemo tvojoj logici da se tek darivajući najviše dobiva.

Osjećam te, Isuse. danas na osobit način kao onoga koji silno čezne za našom ljubavlju. Imam dojam da jako želiš upravo moju ljubav, ljubav svakoga od nas, da ti je do nje životno stalo. Tebe tako silno zanima naša ljubav. Znam da ti je dovoljna Očeva ljubav. da od nje i za nju živiš. ali si ovisan i o našoj ljubavi. Ti. koga Otac neizrecivo ljubi. trebaš našu ljubav. Moliš nas da ostanemo u tvojoj ljubavi. Želiš biti siguran da prihvaćamo tvoju ljubav, da je ne odbijamo, da je ne zanemarujemo. Želiš da naša radost bude potpuna, da se osjećamo sretni u tvojem zagrljaju.

Isuse, hvala ti za tvoju ljubav. Prihvaćam je. Trebam je. Ne mogu više zamisliti svoj život bez tvoje ljubavi. Ona je najstabilniji oslonac moga života. Hvala ti za tvoje prijateljstvo koje nudiš bezuvjetno, bez jamstva da ćemo ti znati uzvratiti na isti način. Hvala ti što si nas uvukao u zajedništvo, što si nam u potpunosti darovao svu Očevu ljubav. Prihvaćam je i danas na nov način. Prihvaćam ponuđenu ruku. otvoreno srce. Jedinstvena je istina da bez tebe ne možemo učiniti ništa. da bez tebe ne možemo živjeti potpunim, istinskim životom.

Neka današnja misa. Isuse. bude moj ponovni susret s tobom. Neka to bude susret izabranja. sigurnosti i ljubavi. Potpuno se oslanjam na tvoju ljubav i zahvaljujem ti što si me obdario sobom.

Ipak, i ti, Očev ljubljeni Sin. dolaziš nam kao prosjak ljubavi.

Želiš da te ljubimo mi, tako slabi i nevjerni. Tražiš to od svojih učenika, tražiš i od nas. Želiš svu našu ljubav. Gospodine moj, Isuse, ostani i ti u mojoj ljubavi. Odabirem te za prijatelja, opredjeljujem se za tebe. Želim da i tvoja radost u meni bude potpuna, da se osjetiš prihvaćen i sretan. I hvala ti što mi na taj način dopuštaš da razveselim tvoje srce koje je tako neizrecivo i dokraja ljubio. Ti si za mene dao svoj život. I ja tebi predajem svoj život. Želim u tebi i za tebe živjeti i umrijeti. Želim s tobom živjeti vječno.

 

Uzašašće: Ja sam s vama u sve dane (Mk 16,15-20)

Isuse, zar to tako uvijek mora biti: tek kada nam netko ode, kada ga više nema, kada umre, nestane iz naše blizine, tek tada obično osjetimo koliko nam je bio drag i dobar, koliko je dragoc-jena bila njegova prisutnost?

Zar nam se isto događa i s tobom?

Govoriš: “Bolje je za vas da ja odem…!”

Govoriš: “još malo i nećete me više vidjeti…!”

Zar zato da tek po tvom odlasku osjetimo koga smo to imali u svojoj sredini?

Zar zato da te tek onda počnemo cijeniti, poštivati?

Ali, rekao si također: “ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!”

Prema tome, Isuse, ti ne odlaziš. Vidljivo iščezavaš, ali nevidljivo si još prisutniji. Pred očima apostola dižeš se u nebo i oblak te zakriljuje, ali te oni i dalje nose u svojim srcima i osjećaju da si zauvijek ostao s njima.

Ne, ti ne trebaš otići da bismo otkrili tko si ti. Ti ostaješ s nama, uvijek i neprestano. još jače i dublje nego ikada prije.

Hoćeš jednostavno biti prisutan na nevidljiv način i zato si za oči tijela postao nevidljiv.

Hoćeš u svakom času biti prisutan, nadohvat ruke i zato te naše ograničene ruke ne mogu zadržati u jednom vremenu.

Hoćeš za svakoga biti prisutan, zato te naše sebično srce ne može posjedovati samo za sebe.

Ti si, Isuse, doista tu, živ i prisutan!

Vjerujem, Isuse, da je to poruka tvoga Uzašašća, tvoga odlaska k Ocu.

Znam, to je neshvatljivo za nas. Ali ti si rekao da ćeš nam dati Duha istine i da će nas on o svemu poučiti. Hvala ti.

 

  1. vazmena nedjelja: Isus za nas moli (Iv 17,11-19)

Gospodine Isuse! Nalazimo se u svijetu. Ti si nas u njega stavio. I izričito želiš da u njemu ostanemo. Kako je to katkada teško! Svijet u kojem danas živimo svijet je ratnih strahota. svijet u kojem se sve manje poštuje život, svijet prevara i profiterstva. svijet naglo obogaćenih i onih koji žive na rubu životnih mogućnosti. Osjećamo sve manje volje da u takvom svijetu prebivamo.

Najradije bismo, Gospodine. pobjegli iz njega u neki drugi svijet, na neko drugo mjesto, gdje bismo bili zaštićeni od svih zala. Htjeli bismo se negdje sakriti da nas svijet ne nađe, da nas ne može raniti, povrijediti. Vrlo često to i činimo. Skrivamo se u svoja skrovišta, nastojimo se izdvojiti, ne javljamo se na zvonce na vratima, ili na telefon, ne otvaramo televiziju i ne čitamo novine; sve zato da se zaštitimo od ovoga svijeta. A opet, ni tada nam nije bolje. Isto nam je kao i onima koji sve to rade, jer ne možemo obuzdati svoje misli, svoje osjećaje koji djeluju i reagiraju na ono što se događa u svijetu.

Isuse, kako si se ti zaštitio od svijeta? Bio si u svijetu i to na izuzetno djelatan način. Pratio si dnevne događaje, znao si sve o zbivanjima u pojedinim gradovima i dobro si poznavao političke prilike. Susretao si se i s Rimljanima i njihovim vojnicima. Bio si priveden Pilatu, rimskom upravitelju i sucu. Ljudi su te uvijek znali naći i izvući iz tvoje osame. Bio si snažno prisutan u ovome svijetu. Međutim, ostao si neokrnjen, autentičan i vjeran samome sebi i svojem poslanju. Svijet te nije mogao smatrati svojim. Kako si to uspio?

Sveti Ivan nazvao te je jaganjcem koji oduzima grijehe svijeta. Došao si oduprijeti se svemu što u ovom svijetu nije Božje. svemu što se tako uporno protivi Bogu. Došao si živjeti na sebi dosljedan način u potpunoj poslušnosti Ocu i nisi dopustio da mentalitet ovoga svijeta u bilo kojem času ugrozi tvoju vjernost poslanju. Imao si pred očima Oca, njegovu ljubav prema tebi i prema nama. Svo tvoje biće bilo je u potpunosti upravljeno prema Ocu. Za njega si živio. njemu pripadao, od njega primao poslanje. Sve što je bilo u skladu s njegovom voljom imalo je smisla, a sve što je bilo u suprotnosti s njegovom voljom za tebe nije postojalo!

Isuse, smisla ima samo ono što je odredio Otac. On i nas želi u svijetu zato da bismo tom svijetu prenijeli tvoga Duha. Ne želi da nas zarobi mentalitet zla u svijetu.

U svijetu smo, ali nismo od ovoga svijeta! Želimo s tobom. Isuse. biti u službi novoga svijeta, nove zemlje i novog neba. Dao si nam novo srce, nov si Duh udahnuo u nas! Novi smo kvasac za novi kruh i hranu cijeloga svijeta. Daj nam snage da ne iznevjerimo tvoja očekivanja, nego da u svemu budemo djelatni, ojačani tobom koji si hrana ljudima i svijetu oko nas.

 

Duhovi: Duh Sveti, trajni dar Božje ljubavi (Iv 20,19-23)

Duše Sveti, sišao si nad apostole i preporodio ih!

Oni su postali potpuno novi, radosni, hrabri, oduševljeni i sposobni oduševljavati druge, jer si ih ti, Duše Sveti, pohodio!

Sve se promijenilo, svijet je postao ljepši, ljudi su postali bolji, a apostoli su shvatili da nisu ostavljeni i da nisu osamljeni!

Darom tvoga pohoda. Duše Sveti, osjetili su da im je Bog Otac, da im je Isus prisutniji nego ikada prije!

Dođi, Duše Sveti! Dođi i danas na našu zemlju; dođi u naša srca, dođi u naše obitelji!

Dođi i uvjeri i nas da nas Bog nije ostavio, da je Isus s nama u sve dane do svršetka svijeta! Dođi i ohrabri sve naše obitelji i zajednice da se ne moraju bojati za sutra, da ne moraju osjećati strah pred svakim novim životom! Neka obitelji budu bogate djecom, ispunjene mirom!

Dođi i ražari ljubav u tolikima koji su ti odškrinuli vrata primanjem sakramenata krsta i potvrde. Shvati to, Duše Sveti, kao jasan znak da imaš pravo na svakoga od nas kao na svoje svjedoke, na nositelje mira i radosti!

Duše Sveti, oživi naša srca da budu sposobna praštati, da se usude ljubiti i da se ne bojimo svoj život staviti u Božje ruke!

Dođi, Duše Sveti!

Presveto Trojstvo: Jedinstveni dar troosobnog Boga (Mt 28,16-20)

Gospodine, stvorio si čovjeka na svoju sliku. Htio si da na sebi i u sebi nosi biljeg tvoga sjaja, da raznosi tvoju ljubav, da otkriva divna tvoja djela.

Htio si da na sliku tvoga božanskog bogatstva i čovjek bude osoba, jedinstvena osoba, duhovno biće koje je sposobno u slobodi razmišljati, ljubiti. darivati se. osjećati.

Želio si da čovjek bude osoba, jer si ti, Gospodine Bože, jedinstven i bogat u trim božanskim osobama.

Bojim se, Gospodine, da ćemo se kao ljudi, uz tvoju pomoć, ponovno morati stvarati. Jer čovjek kao da je prestao biti osoba. kao da više nije stvoren na tvoju sliku.

Nažalost, ljudi se međusobno gledaju i susreću tek kao bića, a manje kao osobe. više kao predmeti, a manje kao osjetljiva bića. Na šalterima ureda i banaka očekujemo poslugu, a ne jedinstvene osobe, a službenici s druge strane često čekaju tek stranke koje automatski poslužuju. Na tržnici tražimo krumpire i zdrave jabuke, ali ne primjećujemo prodavačicu niti prodavačica vidi ljude. Interesi zasjenjuju svaki ljudski osjećaj. Zato ima među ljudima sve manje radosti i srdačnosti, sve manje iskrenih pozdrava, sve manje vremena. Gotovo da se sve mjeri novcem i sve promatra s računicom.

Kao da čovjek više nije osoba. Postaje robot. automat, izvršitelj određenih zadataka, borac za plaću, radnik i stručnjak, a sve manje naprosto čovjek.

Prvi poziv što si ga ti, Gospodine, utkao u čovjeka, to jest da bude tebi sličan, da bude osoba, kao da je potpuno zasjenjen. Čovječanstvo broji sve više ljudi. a izgleda da ima sve manje osoba. Zaraženi smo virusom raščovječenja. Bože moj. spasi nas!

I tebe smo, Gospodine, udaljili od sebe.

I o tebi mislimo da si daleki Bog, da si Svemogući, Sveznajući, da nas vidiš i sudiš, da nam spremaš nagradu ili kaznu. Ni ne pomišljamo na tvoju blizinu. Hladni smo i ravnodušni na objavu o tvojoj ljubavi. Ljudi često kažu da si nešto, a ne Netko, da postojiš, a ne da ljubiš.

Oprosti nam. Gospodine! Gotovo da smo zaboravili da si osoba, da si osobni Bog, da znaš što je ljubav i nježnost. Zaboravili smo ti se obraćati kao osobi.

Ti nam, međutim, dopuštaš da uđemo u tajnu tvoga bića i otkrivaš nam se bogat milosrđem, bogat ljubavlju. Otkrivaš da si osoba, da si troosoban, da si Otac, Sin i Duh Sveti. Otkrivaš nam tajnu svoga bića da bismo mogli razgovarati s tobom, biti s tobom, osjećati tvoju blagoslovljenu blizinu.

Troosobni Bože, Oče milosrđa i ljubavi, smiri mi dušu u očinskom zagrljaju svoje dobrote. Daj da ti moje srce može tepati poput djeteta.

Troosobni Bože, Sine Božji, Isuse, daj da u tebi i po tebi osjetim svu ljubav koja iz božanskog Srca izvire za mene.

Troosobni Bože, Duše Sveti, ražari me ljubavlju, prosvijetli me iznutra da bih bio sposoban doživjeti svu snagu božanske ljubavi i spasenja.

Ti si. Bože, troosoban, snažno prisutan, ljubavlju okrenut prema meni, prema svima nama!

Tijelovo: Ovo činite meni na spomen (Mk 14,12-16.22-26)

Isuse, ti si nam darovao svoju smrt da bismo mogli živjeti punim životom.

Ti si ustao od mrtvih da bi zauvijek ispraznio grobove naših srdaca i uveo nas u svoje svjetlo.

Blaženog li časa kada si posljednji put izdahnuo, jer je to postao udisaj našega bića u život milosti! Milosti u kojoj prepoznajemo tvoj dar, klanjamo mu se i zahvaljujemo ti na njemu.

Isuse, ti si pred označio svoj dar života u znaku kruha i vina kako bi nas oni uvijek podsjećali na tvoju ljubav koja je u žrtvi išla dokraja. I više od toga! Ti si učinio da se u tim znakovima uvijek iznova događa tvoj dar za nas i po nama!

Isuse, ti više nemaš drugih očiju do naših, drugih ruku do naših, drugog tijela do naših tijela da u nama i po nama hodaš ovom zemljom i činiš ono što si činio za svoga zemaljskog života. Obdareni, nadahnuti i ohrabreni tvojom tajnom otajstvenom nazočnošću i mi smo pozvani da idemo putem kojim si ti pošao.

Isuse, ti si nama na spomen ostavio sebe u znaku kruha i vina. u znaku ljudskog truda i hrane, koji po tvome blagoslovu postaju hranom i pićem duhovnoga života. I ti hoćeš da. nahranjeni i napojeni tobom, i sami činimo ono što si ti činio. tebi na spomen.

Molimo te danas, Isuse, da nam dadeš snage i jakosti da budemo tvoji svjedoci sve do potpunog sebedarja, sve do žrtve.

Molimo te da, po Duhu Svetom, koga si nam darovao, i mi budemo tvoj živi spomen, tvoje tijelo i krv za život svijeta!

Presveto Srce Isusovo: Bog ima srce (Iv 19,31-37)

Srce Isusovo, prebistri studenče Božji. operi nas od svakoga grijeha!

Srce Isusovo, balzame dubokih rana, iscijeli našu prošlost!

Srce Isusovo, otvoreno utočište pokajnika, spasi nas od tereta krivnje!

Srce Isusovo, radi nas raspeta ljubavi, razapni nas našoj sebičnosti!

Srce Isusovo, dragovoljno lišeno svake zemaljske sile, oboružaj nas poniznošću!

Srce Isusovo, punino blagosti i milosrđa, pomiluj nas svojom nježnošću!

Srce Isusovo, ranjeno našom zloćom, zagrli nas svojom dobrotom!

Srce Isusovo, ljubavi dokraja razdana, rani nas svojom velikodušnošću!

Srce Isusovo, sunce milosti i života, ogrij nas na svojoj vatri!

Srce Isusovo, živa riječi mudrosti, pouči nas svjetlom svoje Riječi!

Srce Isusovo, glase najboljeg savjeta, prati nas na našim putevima!

Srce Isusovo, kraljevstvo Božje među nama, osvoji nas za sebe!

Srce Isusovo, na smrt ranjeno ljudskom mržnjom, oživi nas snagom praštanja!

Srce Isusovo, razrušitelju svih neprijateljstava, učini nas svojim prijateljima!

Srce Isusovo, boravište siromaha. zaštiti nas od suvišnih želja!

Srce Isusovo, ražareno čežnjom, razbuktaj u nama glad za Bogom!

Srce Isusovo, prepuno nježnosti, prigrli nas u svoje naručje!

Srce Isusovo, sjaju svih ljepota. obasjaj nas istinom!

Srce Isusovo, vedrino naših dana, razbistri nas za novu nadu!

Srce Isusovo, kruno neba i zemlje. ovjenčaj nas svojom slavom!

Srce Isusovo, središte svemira. privuci nas sve k sebi!

Srce Isusovo. probodeno radi nas, otmi nas kraljevstvu tame!

Srce Isusovo, probodeno našim čovještvom. probodi nas svojim križem spasenja!

Srce Isusovo, probodeno Božjom sebedarnom ljubavlju. ispuni nas Duhom Svetim!

 

 

Prva korizmena nedjelja: Đavao je već pobijeđen (Mk 1,12-15)

 

Perikopa evanđelja nas uvodi u samo središte smisla korizmena vremena, vremena priprave za tvoju Pashu, Gospodine. Ona nas uvodi u bojno polje našega vlastita srca gdje si ti jednom zauvijek pobijedio Zloga koji, ukoliko smo tvoji. više nema nikakve ovlasti nad nama.

Na početku korizme, Isuse, ti se pojavljuješ kao uzor istinskog. autentičnog kršćanina. Ti si svoje djelo otkupljenja učinio. Sada je na nama red da, potaknuti, ohrabreni i prosvijetljeni tvojim primjerom, pobijedimo zlo u našem vlastitu životu. Ti si nam zato i dao primjer da bismo mogli postupiti kao i ti. Ti si zato i dopustio da ti se đavao, utjelovljenje zla, približi i kuša te. kako bi nam otkrio oružje kojim ga i mi možemo pobijediti u našim kušnjama: dao si nam dar Duha Svetoga, dar Duha koji je tebe nagnao u pustinju i čiju si neodoljivu snagu ćutio u sebi, Isuse, kada si se suočio sa Zlim.

Pustinja je mjesto okršaja sa silama zla. Ona je mjesto užasa za one koji se ne pouzdaju u tebe, Isuse. No za one koji, daleko od ljudske vreve, žele istraživati Božji plan i tražiti Božja uporišta za svoj život, ona je povlašteno mjesto nesmetana susreta s tobom.

Nauči nas, Isuse. da otkrijemo bogatstvo pustinje, da hodočastimo u prostore vlastita srca i u njegovoj tišini otkrijemo i čujemo tvoj govor.

Odagnaj od nas, Isuse, svaki strah. Ti si pobijedio i prišli su ti anđeli da ti služe. Pošalji i nama svoje anđele da nam služe, da nas čuvaju u našim životnim i svakodnevnim kolebanjima.

Kao što si se ti, Isuse, družio sa zvijerima. nauči i nas da se potpuno izručimo Očevoj zaštiti, da se ne bojimo svoje slabe ljudske naravi, nego da je ukrotimo tebi na slavu, tebi koji, budući da si od početka sav Očev, omirotvoruješ sav svijet: i čovjeka i zvijeri, i prirodu.

Za tebe, Isuse, tvoja je kušnja bila vrijeme snažnog opredjeljenja za veliko mesijansko djelo koje je stajalo pred tobom. Mi smo kršćani ukoliko smo sakramentom krsta ucijepljeni u tebe, u tvoje poslanje. Ukoliko kao i ti živimo pod stalnim nagonom Duha koji uvijek nuka na dobro, na to da upoznamo Božji plan s nama i da taj plan, na Boga naslonjen, provedemo u svom životu. Unatoč neprijateljskoj sili!

Ti si. Isuse, došao da nas otkupiš od starog čovjeka, od ropstva grijehu i uvedeš u Božje kraljevstvo. Vrijeme je da ti povjerujemo, da ti se otvorimo.

Pomozi nam, Isuse, da povjerujemo, da krenemo. Pomozi nam da se obratimo i da te prihvatimo kao učitelja života i svjetlo svijeta. Pomozi nam, Isuse, da se potpuno opredijelimo za tebe i da se kraljevstvo Božje istinski nastani u nama.

Po evanđelju nas, Isuse, uvodiš u najdublje tajne bića Božjega, no u isto vrijeme nam otkrivaš i nas same: to da smo miljenici Božji, njegovi sinovi i kćeri, pozvani da živimo s Bogom i da on živi u nama.

Korizma je prigoda da ponovno otkrijemo znakove kojima se Bog i danas nama očituje te da svoje znakove kojima se Bogu predajemo učinimo autentičnim. Pomozi nam, Isuse, da ti dopu-stimo da ti u nama u svemu budeš pobjednik.

 

  1. korizmena nedjelja: Hodimo u novosti života (Mk 9,2-10)

Gospodine. povedi i nas na vrlo visoku goru, povedi nas što više i dalje od ovozemaljskih niskih briga i poriva. povedi nas iznad svega što nas svakodnevno pritište i muči. Povedi nas sa sobom, Isuse, u novost tvoga života!

Daj nam milost, Gospodine, da vidimo tvoje lice u sjaju i svjetlu. daj nam milost da te vidimo u bjelini i ljepoti koja privlači i koja oduševljava. koja govori o čistoći i smislu života. Isuse. daj nam milost da vidimo tvoje svijetlo lice. da vidimo tvoje bijele haljine.

 

Jednom, na krštenju. darovana nam je. Gospodine, bijela haljina nevinosti i čistoće. Oprao si ne samo naše lice, nego i cijelo biće od svake ljage grijeha. osobito od istočnog grijeha čovječanstva. Hvala ti za tu milost. Kada na nama nema više te bjeline i toga prvotnog sjaja, molimo te, obnovi, Gospodine. pred nama i za nas tu milost preobraženja ne samo tvoga bića i tvojeg lica. nego i našeg bića i našeg lica.

Povedi nas. Gospodine. na tu vrlo visoku goru! Ima toliko niskih udaraca u životu, toliko razočaranja. da trebamo tvoju pomoć i tvoje vodstvo. Uvedi nas, Gospodine. u svjetlo svoga lica.

jer ima toliko tame i mraka u nama i oko nas, da nam je potrebno novo prosvjetljenje, nova snaga. nova bjelina krsne milosti i nevinosti da bismo mogli dalje živjeti.

U času tvoga preobraženja pred učenicima iz oblaka se začuo glas: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!”

To je poziv! Vjerujemo ti, Isuse! Ti si Sin Božji, ljubljeni Sin! Želimo te slušati, poslušati. Ti si vrijedan potpunog povjerenja. Došao si upravo zato da sve sabereš, da nas otkupiš i spasiš. Došao si u ovu našu dolinu, da nas povedeš na visoku goru odakle se vide istinske dimenzije života, pravi njegov smisao. Došao si da podari š smisao svemu što nam izgleda teško, besmisleno i mračno i naučiš nas hodati u novosti tvoga svjetla.

Slušat ćemo te, Gospodine, i kada krenemo s tobom s visoke gore ponovno u nizinu, u svakodnevni život, u stare brige i probleme. Slušat ćemo tvoj glas u napastima i kušnjama koje nas žele odvojiti od tebe. Slušat ćemo te, Isuse. i onda kada bismo htjeli pobjeći od svega što ne podnosimo i što nam zagorčava život. Želimo s tobom sići s gore u vlastitu obitelj. u svoj studij i rad, na svoje radno mjesto i u svoju tvornicu, u tramvaj i na ulicu. u prodavaonice i čekaonice, i u urede gdje imamo dojam da se čovjeka ne shvaća kao osobu. Želimo s tobom, Isuse, u svoj svakodnevni život i otkriti da u tebi i po tebi sve postaje svijetlo i preobraženo, novo.

  1. korizmena nedjelja: Hram smo Božji (Iv 2,13-25)

 

Gospodine tko zna, kako bismo se mi osjećali da smo se zatekli u Hramu u času kada si izgonio trgovce? Ni nama ne bi bilo svejedno. Zahvatio te je žar za Očev dom. Želio si da u njemu bude reda, da bude tišine i sabranosti. Zato si htio otjerati iz njega sve što tamo ne pripada. A nakupilo se s vremenom toliko toga. Kako je moralo biti bučno na tom svetom mjestu. na tom mjestu koje je određeno za sabranost i molitvu! Ti si se usudio nekom čudesnom snagom istjerati sve te ljude s njihovim djelatnostima iz prostora Hrama. I nitko ti se od tih krivaca nije suprotstavio. Izgleda da su se svi posramljeno udaljili od toga mjesta. Čudno, prosvjedovali su oni koji bi i sami trebali bdjeti nad čistoćom svetoga mjesta.

Isuse, rekao si za sebe. za svoje tijelo, da je istinski Hram. To će od sada biti mjesto klanjanja i prepoznavanja Božje prisutnosti. Tvoje je tijelo Hram. Ti si na jedinstven način uzdigao cjelokupno bogoslužje na novu razinu i dostojanstvo. U tebi se istinski klanjamo tajni Božje prisutnosti. Taj Hram nije ničim oskvrnjen. U njemu se za tvoga zemaljskog života na savršen način poštivala Očeva volja. U njemu se na savršen način ostvarilo jedinstveno bogoštovlje. U tebi je. Isuse. do kraja ostvaren sav Zakon. Ti si utjelovljenje savršene ljubavi. Želim se danas. Gospodine. pokloniti tvome hramu, tajni tvoje neprekidne prisutnosti u tvojoj Crkvi.

Međutim, jednako tako hramom si prozvao i okupljenu zajednicu u tvoje ime. To je tvoja Crkva. to su sve zajednice vjernika. Dođi, Gospodine Isuse, i svojom snagom zahvati u srca naših zajednica. Dođi, i očisti naše zajednice od svih negativnih osjećaja zavisti. ljubomore. međusobnog spletkarenja. pomanjkanja ljubavi. Dođi, Isuse, i istjeraj iz naših zajednica sve što njima ne pripada. Očisti hramove svoje prisutnosti. nas koji smo mistično tvoje Tijelo. Crkva tvoja. Neka ona bude čista i slobodna od svakoga zla.

Po sakramentu krsta i po posvetnoj milosti ti prebivaš u nama. Nastanio si se s Ocem i Duhom Svetim u svakom kršćaninu. Postali smo živi hramovi Božje prisutnosti.

Isuse, uđi ponovno u taj hram. To je prostor gdje bi ti trebao vladati i gdje bi morala postojati tišina i sabranost. To je prostor gdje bi se trebao čuvati red i zakon.

Što ćeš sve naći u njemu, Isuse? Nećeš li morati toliko toga isprevrnuti. toliko toga bičem istjerati, toliko toga očistiti? I u hram mojeg bića i u tajnu moga tijela i moje duše tako se lako nastani požuda, napast, negativne misli, negativne želje i drugi osjećaji koji nisu dostojni svetosti tvoga hrama. Dođi, Isuse, i učini sve što je potrebno da bismo bili Božji hram, da bi ti u našim srcima i među nama bio svet.

 

  1. korizmena nedjelja: Ljubav Božja nikad ne prestaje (Iv 3,14-21)

 

Divim ti se, Gospodine! Toliko si vremena odvojio za Nikodema, razgovarao s njime, upustio se u duboke sadržaje i objašnjavao mu tajne koje nisi ni u najpovjerljivijim razgovorima otkrivao apostolima. A Nikodem je bio farizej! No, unatoč tome, strpljivo i s ljubavlju razlagao si mu Božje planove. Možda bi se to i meni moglo dogoditi, Gospodine, kada bih, poput Nikodema, htio proboraviti duže vremena s tobom. kada bih ti povremeno mogao žrtvovati i dio noći da razgovaram s tobom. U trci s vremenom ne nalazim dovoljno prostora za tebe. dovoljno vremena da ti se posve posvetim.

Zahvaljujem ti, Gospodine, za ovaj razgovor. Hvala ti za objavu Očeve ljubavi. Divno je osjetiti i čuti: Bog je tako ljubio svijet, Bog je tako ljubio mene, Bog je tako ljubio ljude – da je Sina svoga dao! Ti si, Isuse, objava Božje ljubavi. Ti si neprestani znak i govor: Božje ljubavi. Oprosti za sve trenutke u kojima je čovjek u napasti da pomisli da si ga zaboravio, da ga ne voliš. Ima kušnji u kojima se ne snalazimo, ima poteškoća koje nam se čine da nadilaze naše mogućnosti. Ipak, ne dopusti da ikada zaboravimo u svemu tome da si ti ljubav sama, da ljubiš i iznad ljudskog shvaćanja. I kada mi ne možeš pomoći, i kad mi se čini da ne mariš za mene, i kada te ne vidim, želim vjerovati da me ljubiš i da mi nikad nećeš uskratiti svoju ljubav.

Ti si, Isuse, svjetlo! Došao si na svijet da ovaj svijet istrgneš iz mraka, iz neznanja, iz zablude. iz grijeha. Došao si da raspršiš sve oblake koji su se nadvili nad obzorjem ove zemlje. Došao si da nas obasjaš svjetlom da bi nada našla put do našeg srca, do naših obitelji, do naših misli i osjećaja. Govoriš za sebe da si svjetlo svijeta. Upozoravaš i na opasnost: ljudi su više voljeli tamu, bojali su se svjetla, nisu htjeli svjetlu izložiti svoja djela tame. Zato si ti. Isuse, naišao na otpor i na protivljenje.

Mi te, Isuse, danas prihvaćamo. Po sakramentu krštenja, Isuse, pališ u našim srcima svjetlo koje više neće ugasnuti. Zapaljena je svijeća vjere i ljubavi. Zar i toplina. rasvjetljenje i život zapaljene svijeće, zapaljenog ognja polako osvajaju ovu zemlju. Za nas je tvoja pobjeda već utkana u tajnu našeg života: u krštenju. Svijeća zapaljena na tvojoj uskrsnoj svijeći osvaja tamu našega srca. Mi smo prosvijetljeni tvojim svjetlom.

Preporučamo ti, Isuse, sve one odrasle osobe koji će o vazmenim blagdanima primiti sakramente kršćanske inicijacije. Neka prime tvoje svjetlo vjere. neka prime tebe kao svjetlo života!

Preporučamo ti, Isuse, i sve one koji su već kršteni, a u uskrsnoj noći žele obnoviti svoja krsna obećanja da bi mogli živjeti kao djeca svjetla! Svjetlo je došlo na svijet u tvojoj osobi i mi se, Isuse. opredjeljujemo za tebe!

 

  1. korizmena nedjelja: Sve ću privući k sebi (Iv 12,20-33)

 

Ti si, Gospodine, Krist, Sin Boga živoga. Tako te je priznao Petar, tako te i danas priznaje Crkva. No. ti ne prebivaš u nedostupnom svjetlu, nego si se utjelovio, postao čovjekom. Ponizio si samoga sebe uzevši obličje sluge. Želio si na taj način biti svima sve. Sagnuo si se k ranjenom čovječanstvu i povio mu rane, uzeo si zalutalu ovcu na ramena i vratio je u stado. Za vrijeme Posljednje večere svojim si učenicima htio biti sluga opravši im noge. Njih je to šokiralo, ali ti si ustrajao na toj gesti ponizna služenja. Ničim se nisi htio uzvisiti. Naprotiv, u svemu si bio malen.

Međutim, ni to ti nije bilo dosta. Ti si, Isuse, ljudima dopuštao da te koriste, da uzimaju tvoje vrijeme, da te ponize. Ponekad su o tebi ružno govorili, kružile su o tebi klevete, krivo su tumačili tvoje najbolje nakane, hvatali su te u riječi. Doživio si ružne procjene. Činio si čudesa ljubavi. a oni su tvrdili da imaš đavla. Sve te je to moralo pogađati, ranjavati, jer si i ti bio osjetljiv na ljude oko sebe.

Najdublje su te ponizili kad su te osudili. Za Židove si bio bogohulnik, za Rimljane obični zločinac. Podigli su te na sramotno drvo križa, gdje si morao dovršiti svoj zemaljski život.

Ti si sve to znao. Svjesno si išao ususret tom trenutku. O tome nam govori i današnje evanđelje. Rekao si: “A ja. kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi!” Očito si pritom mislio na uzdignuće na križ, na raspeće.

Na čudesan se način događa ostvarenje tvoga proroštva. Ti si uzdignut. Za tebe je križ uzdignuće, budući da je tvoja želja da u svemu ostvariš plan svoga nebeskog Oca. Na križu si pokazao svoju poslušnost dokraja. Tu si dovršio svoje poslanje, okrunio svoju podložnost volji Očevoj. To je zaista tvoje uzdignuće jer se tu i Otac proslavio.

Time i danas privlačiš.

Križ govori o snazi ljubavi.

Križ govori o tvojoj ljubavi kojom si nas dokraja ljubio.

Križ govori o Očevoj ljubavi koji je bio spreman žrtvovati svoga Sina samo da pridobije i privuče nas. svoju posinjenu djecu.

Križ je postao znakom koji privlači sve.

Križ govori o punini i autentičnosti tvoje jedinstvene ljubavi.

Što si sve bio spreman učiniti za nas, raspeti Isuse?! Na križu si tako jasno progovorio, tako jasno izrekao sebe. Na križu si raširio svoje ruke u želji da zagrliš cijeli svijet. Po križu se nastavlja i tvoje i naše daljnje uzdignuće u uskrsnuće i Uzašašće.

 

Cvjetnica: Pobjeda križa (Mk 14,1-15,47)

Nalazim se, Isuse, podno tvoga križa.

Klanjam ti se!

Klanjam se tvojoj ljubavi, klanjam se tvojoj boli.

Klanjam se, Isuse, tvojoj odanosti volji Očevoj, tvojem hodu pod križem dokraja.

Klanjam se, Isuse, tvojoj ustrajnosti kojom si htio djelo spasenja dovesti dokraja i umrijeti na drvetu križa.

Promatram, Isuse, tvoje izmučeno tijelo.

Oprosti mi, kad ostajem hladan gledajući raspelo, ravnodušan

na izvještaj o tvojoj muci i smrti. Kao da sam to već prečesto vidio. toliko puta čuo. A ipak, danas, na ovu nedjelju tvoje muke, želim po prvi puta zagledati se u tvoj križ, želim novom pozornošću i ljubavlju čuti izvještaj o tvojoj muci.

Želim te vidjeti, Isuse!

Vidjeti tvoje izmučeno tijelo, tvoju trnjem okrunjenu glavu, tvoje probodene ruke i noge, tvoje otvoreno srce.

Želim vidjeti tvoje predano tijelo i prolivenu krv. Za mene, za

nas, za sve ljude svijeta.

Želim, Isuse, podno tvoga križa osjetiti snagu tvoje ljubavi i

šaptati ti riječi sućuti i zahvalnosti.

Oprosti, jer podno tvoga križa nisam bez krivnje, jer sam i sam

utkan u grijeh svijeta što ga ti otkupljuješ svojom smrću.

Oprosti što tako često zaboravljam na cijenu svoga otkupljenja, na ljubav koja želi biti ljubljena, što zaboravljam na poruku i poziv križa.

Oprosti, Isuse, što te ne ljubim dovoljno!

Hvala ti, Isuse, što si umro za mene.

Hvala ti za sve ljude svijeta jer si za sve dao svoj život.

Hvala ti što si ustrajao u žrtvi svoga križa.

Hvala ti, Isuse, što me sa svoga križa želiš privući k sebi.

Ne dopusti, Isuse, da se opirem tvojoj spasiteljskoj ljubavi. Daj mi, Isuse, milost da osjetim neizrecivu snagu križa kojom odgoniš od mene, i od svih nas, zle sile svijeta i đavla, te nam svima daješ novu snagu za život.

Tvoj križ, Isuse, govori o ljubavi. U izvještaju o muci vidimo oko tebe toliko mržnje, toliko gorčine. U tebi, Isuse, toliko ljubavi i mira. Ispuni me, Isuse, svojom ljubavlju i mirom.

 

Veliki četvrtak: Pranje nogu (Iv 13,1-15)

Isus je učenicima oprao noge. To nam može postati izazovom i pozivom. To je gesta istinskog služenja i ljubavi. Pokušajmo osluškivati Isusa. Čujmo što je Isus time zapravo htio reći svojim učenicima:

“Slijedite me na putu milosrđa. To je onaj uski put predane ljubavi i služenja. U duhu ovoga svijeta i prema nagnućima vaše slabe ljudske naravi u sebi nosite sklonost da gospodarite nad drugima, da se potvrdite nasiljem i silom nad onima koji vam I izgledaju slabiji. Ne popuštajte takvim napastima. Ne potvrđujte vlastitu veličinu otkrivanjem slabosti drugih. To nije moj put.

Svijet je oko vas pun osjetljivih bića koja trebaju ljubav. Obogatio sam ovaj svijet ljudima u kojima bih želio da prepoznaš svoju braću i sestre. Želim da u svjetlu moje ljubavi osjetiš kako po toj milosti i drugi mogu po tebi postati dionici iste sreće, osjetiti isto dostojanstvo. Omogući to svakome. Ne gledaj na svoje bližnje kao na sluge svoje samovolje, kao na podložnike za svoje stepenice do časti i vlasti. Prepoznaj ih kao one kojima ćeš ti poslužiti za njihovu sreću. Svaki puta kada nekome poniznim služenjem omogućiš da osjeti sreću i smisao života, prodrijet ćeš dublje u tajnu božanskog života.

Sjeti se kako sam ja svojim učenicima oprao noge. Učinio sam to svjesno i iskreno. Bilo je to istinsko pranje nogu, a ne samo obred ni ceremonijal. Sagnuo sam se do njihovih nogu, omo-gućujući im time doživljaj istinske vrijednosti na temeljima moje poniznosti. Nisam htio da mi oni budu utrta staza do mog Oca, nego sam ja njima htio biti put kojim će doći do radosti Kraljevstva. Nije čudo da ih je to iznenadilo. Doživjeli su svojevrsni stres. jer su znali da je pranje nogu ropski posao. Ja sam im pokazao kako to može biti posao ljubavi i kako se i pranjem nogu može otkriti istinsko dostojanstvo čovjeka pozvana na služenje i ljubav. Sagnuo sam se pred njima dajući im time do znanja da mogu raspolagati mnome kao što gospodar raspolaže svojim slugama. Jasno sam im pokazao da im se potpuno predajem na raspolaganje.

Pođi i ti za mnom. Počni činiti isto. Oko tebe ima dovoljno nesretnih i žalosnih, ima najbližih koji su sami i osjećaju bol osamljenosti. Ima onih kojima nema tko pružiti čašu hladne vode. Ne gubi vrijeme na dokazivanje da si jadan i siromašan, da si prikraćen i ranjen. Povij rane onima koji su oko tebe ranjeni i daruj radost onima koji su oko tebe žalosni. Tako će se otkriti tajna Kraljevstva. Omogući na taj način svakome u svojoj blizini da osjeti vlastito ljudsko dostojanstvo. Neka te se nitko ne boji. Naprotiv, neka u susretu s tobom svatko osjeti da je ljubljen. Tako će onda osjetiti i ono najbitnije za svakoga čovjeka: da je ljubljeno dijete Božje

I shvati: to više nije neko velikodušno davanje milostinje ljudima oko sebe. To je otkidanje od vlastitog bića, darivanje sebe. Tada to nalikuje na predanje kojim sam i ja učenicima oprao noge, na predanje po kojem sam vlastiti život žrtvovao za tebe.”

 

Prva nedjelja došašća (Mk 13,33-37)

VRIJEME BDIJENJA

Ti nam, Isuse, poručuješ:

“Bdijte! Vrijeme je blizu. Ja dolazim. Bdijte, jer ne znate dana

ni časa! Bdijte da dočekate moj dolazak! Bdijte da ne propustite životnu priliku! Bdijte!”

Znam, Gospodine, da će se mnogo toga zbiti i bez moje volje, bez moga htijenja jer ne ovisi o meni. Čemu onda bdjeti? Dogodit će se toliko toga, a da ja tu ništa neću moći učiniti. Ima li smisla o tome voditi računa i razmišljati? Ima li smisla uopće misliti na budućnost?

Ipak. ti nam, Isuse, poručuješ i pozivaš nas: “Bdijte!” Jer ako bdijemo, događaji ulaze svjesno u naš život, postaju naši događaji. Djelatnim čekanjem i sam postajem dionikom događanja i otva-ram se novim stvarnostima. U cjelokupnom okviru povijesnih i osobnih zbivanja na osobit je način značajan i dragocjen tvoj drugi dolazak. To je presudan trenutak za svakoga od nas. Važno je ne proigrati vrijeme i ne dopustiti da nas on iznenadi, važno je da budemo pripravni da te dočekamo.

Nekada su, Isuse, tvoji učenici mislili da će tvoj drugi dolazak na vidljiv način nastupiti već za njihova zemaljskog života. Zato su stalno bdjeli. Cesto su cijele noći molili. lomili kruh, pjevali tebi kao Spasitelju i čekali te da dođeš i da ih povedeš sa sobom. Danas je drugačije. Doduše i danas te čekamo, ali na drugačiji način. Zajedno s tvojim učenicima, koji su shvatili da se tvoj dolazak neće dogoditi kako su oni zamislili, i mi ti se otvaramo. s osjećajem svetoga poštovanja prema tajni tvoje prisutnosti. U tvom konačnom dolasku dočekat ćemo te spremni ako te prepoznamo već sada u događajima u nama, oko nas i u svijetu. Tu se krije tvoja providnost. tu se razotkriva moć tvoje nemoći pred tajnom ljudske slobode. tu se osjeća tvoja ljubav za svakoga čovjeka.

Ti tako neprestano dolaziš kao onaj koji hrani svoj narod, kao onaj koji oprašta grijehe, kao onaj koji preporađa na novi život. Dolaziš da nam daš svoga Duha kako bismo svijet gledali kroz tvoju ljubav. Dolaziš da nas vodiš i spasiš. Budemo li ti se predali, sigurno ćeš nas prepoznati kao svoje i u času konačnog susreta s tobom.

Želimo bdjeti, Isuse. da ne bismo previdjeli i propustili ono što je za naš život najvažnije – osobni susret s tobom.

  1. nedjelja došašća (Mk 1,1-8)

NOVO OBRAĆENJE

Gospodine, i danas trebaš preteče. Trebaš ljude koji će pripravljati put za tvoj dolazak. Ti si potreban svakom vremenu i svim ljudima. Nitko se bez tebe ne može ostvariti, spasiti. Ti si Spasitelj čitavoga svijeta. Trebaš ljude koji će ti velikodušno ponuditi svoje biće, svoje sposobnosti, svoje srce, svoju volju da i danas ostvariš svoje mesijansko poslanje. Trebaš mene, trebaš svakoga od nas!  Ivan Krstitelj je ostvario svoju ulogu. Bio je preteča koji je potpuno izgarao od želje da ispuni ono što si od njega očekivao. Živio je isposnički, nije mario za sebe i svoje interese. Htio je da svi ljudi shvate da si blizu i da je hitno potrebno da se obrate. Zato je krstio. Tim izvanjskim znakom svatko je očitovao sebi i drugima da odsada stupa na put obraćenja i pokore. Ivan je bio glas koji viče, glas koji se čuo, glas koji se nije dao nadjačati od drugih ponuda pomodarskog svijeta. Ljudi su osjetili da je on autentičan poziv na nov život.  Kako ću, Isuse, pozivati ljude da poravnaju staze i prokrče put kroz pustinju, kad su i staze mog života još uvijek krivudave i hrapave? Kako ću, Isuse, pomoći drugima da te otkriju i nađu, kad i sam često lutam daleko od tebe? Neka se danas najprije u meni dogodi zakoračaj u život obraćenja i pokore, kako bih bio spreman svjedočiti za tebe, biti glas koji će sve ljude upućivati na tebe!  Za Ivana Krstitelja bilo je jasno: on se umanjivao , a ti si, Gospodine, bivao sve jasniji i prisutniji u srcima ljudi koji su te čekali. Ivan je nestajao, a ti si se pojavljivao. Bojim se, Isuse, da te ljudi često ne mogu vidjeti kroz moju osobu, da te ne mogu dokučiti preko moje riječi, moga nastupa. Bojim se da ljudi vide mene, a ne tebe. Bojim se da ljudi, zbog moje slabosti, često ne požele ići naprijed da otkriju onoga koji ima doći, da im ja priječim da dođu k tebi. Očisti me, Isuse! Očisti moje nakane, moje želje, moje planove! Operi moj govor i moje srce. Neka ti ono posve pripadne, kako bih i ja mogao biti preteča tvome dolasku, kako bi te ljudi i preko mene mogli danas istinski upoznati.

I molim te, Gospodine. obnovi i danas na nov način u našim srcima svoje krštenje Duhom Svetim. Neka nas zahvati onaj žar kojim si ti izgarao za dobro i za spasenje i život svih ljudi. Nisam dostojan, Gospodine, sagnuti se i odriješiti remenje na tvojoj obući, nisam dostojan, Gospodine, da uniđeš pod krov moj, da te primim u pričesti. Nisam dostojan, Gospodine, da sveto tvoje ime izgovorim, ali ipak, molim te, uzmi me i učini da i ja budem od koristi za tvoje kraljevstvo.

  1. nedjelja došašća (Iv 1,6-8.19-28)

SVJEDOK ONOG KOJI JEST MEĐU NAMA

“Među vama stoji koga vi ne poznajete!”

To je nekad davno Ivan predbacio farizejima koji su došli pitati ga za razloge njegova propovijedanja u pustinji. Tiče li se to, Isuse, i nas danas? Ne znam koliko smo mi danas svjesni tvoje prisutnosti. Čini mi se da te često ne vidimo. Tjelesne oči, doduše. ne mogu otkriti tvoju prisutnost, no to ne znači da nisi u našoj blizini, da te nema tamo gdje te najviše trebamo.

Ti si doista među nama! Tako su te i proroci navijestili: tvoje je ime Emanuel, što znači Bog s nama! Izgleda da te slabo poznajemo kada možemo, kada smijemo pomisliti da te nema, da ti nije stalo do nas. Izgleda da te jako slabo poznajemo kada smijemo zaboraviti na tvoju blagoslovljenu prisutnost, na tvoju ljubav i blizinu, na tvoju želju da izgubljeno nađeš. da ranjeno poviješ, da bolesno izliječiš, da grešno spasiš. Izgleda da te slabo poznajemo. kada smijemo posumnjati u snagu tvoje ljubavi u nekim, za nas očajnim situacijama, te kada mislimo da je na svijetu više zla nego dobra.

A ipak, ti si među nama. ti si Bog s nama. Došao si, Isuse, kao malo dijete da s nama rasteš. da s nama hodaš, da s nama dijeliš svakodnevni kruh. da s nama trpiš. Došao si. Isuse, da za nas nosiš križ. da za nas umreš na križu. Došao si da nam daruješ novi život!

Među nama si. Isuse! Ivan je krstio vodom. Ti si nas sve okupao vodom i Duhom Svetim. Ti si nas sve preporodio na novi život. Darovao si nam sebe, darovao si nam Duha svoga, darovao si nam milosni život. Mi bismo trebali biti u boljoj situaciji od farizeja koji su dolazili k Ivanu, bez obzira što su oni Ivana gledali tjelesnim očima i slušali vlastitim ušima. To nije bitno za tajnu prisutnosti. Ti si ovdje i naše srce te može vjerom dohvatiti. Ti sam jamčiš da si s nama u sve dane do svršetka svijeta.

Među nama si, Isuse! Smijemo te prepoznati i po vidljivim znakovima. S nama si u sakramentima vjere. S nama si u lomljenju kruha i u svetoj čaši svoje blagoslovljene krvi, s nama si u pričesti. S nama si u svojoj Riječi koja se čita u tvojoj Crkvi. S nama si u iskrenoj molitvi srca i duše. S nama si u ljubavi prema braći, jer rekao si: “Što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!” Da, Isuse. s nama si! Među nama si! Želim to osjetiti, želim to nositi ovih dana duboko pohranjeno u svome srcu, pogotovo u času kada na početku sv. mise čujem pozdrav tvoga službenika: “Gospodin s vama!”

  1. nedjelja došašća (Lk 1,26-38)

EVO ME!

Želim ući u tajnu tvoje ljubavi, Bože! Dolaziš k Djevici Mariji s porukom i molbom. Za svoje djela spasenja trebaš i ljudsku pomoć, suradnju čovjeka. Ne želiš bez čovjeka ostvariti tako Jedinstveno djelo spasenja. Ne želiš sam sve učiniti. Trebaš ljudsku slobodnu suradnju i ljubav. Kao da se na jedinstven način želiš sagnuti do čovjeka moleći ga za pomoć. Već je divan čin tvoje ponizne ljubavi i samo navještenje. kada si anđela Gabrijela poslao k Djevici Mariji s porukom svoje ljubavi. Nebo i zemlja očekuju odgovor one koju si izabrao za svoju prvu suradnicu u djelu spasenja.

Marija reče: “Evo službenice Gospodnje!” Marija je spremna. Stavlja se potpuno tebi na raspolaganje. Postaje Majkom i ostaje službenicom.

U povijesti spasenja sveti su ti ljudi često darivali svoje uho da ih naučiš slušati. svoje sposobnosti da čine ono što si od njih tražio. Divnih li primjera ljudi koji su izrekli i ostvarili svoj: “Evo me!” Ipak, najpotpuniji i najdublji odaziv na tvoj poziv ostvarila je Djevica Marija. Najneobičniji zahtjev i ponuda bili su upućeni njoj. Od nje se tražilo da prekroji sve svoje životne planove. da se potpuno preusmjeri prema tvojoj volji. Ona je to spremno prihvatila i svojim je životom vršila sve što se od nje tražilo!

Na krštenju je i za mene rečeno da postajem ud Krista svećenika, kralja i proroka. Na krštenju sam i ja postao tvoj učenik i tvoj sluga, tvoj prijatelj i tvoj pouzdanik. Na krštenju sam i ja rekao svoj: “Evo me!” Često u životu imam prigodu da odaziv tvome pozivu ponovim i obnovim. Svaka obnova krsnog zavjeta i krsnih obećanja prigoda je da novim žarom ostvarim ono čemu ne uspijevam uvijek biti vjeran i dosljedan. Prigoda je da provjerim svoju spremnost služenja tebi. Hvala ti za svaki trenutak koji mi govori da još uvijek računaš na mene, da imaš planove sa mnom i da sam ti važan. Pošalji i k nama danas, Gospodine, anđela svoga, pošalji glasnika novoga svijeta, novoga života, novih odluka. Pošalji glasnika mira i ljubavi i neka u nama nađe suradnike tvoje milosti.

Hvala ti, Gospodine, za Mariju, Djevicu, Bogorodicu! Hvala ti za njezinu spremnost da se potpuno preda tebi! Hvala ti za njezin Da, za njezin Fiat! Hvala ti za njezino djevičansko materinstvo. Hvala ti za plod njezine utrobe. Neka ti je naša hvala i slava. osobito u ovim dolazećim raspjevanim božićnim danima!

 

Božić (polnoćka; Lk 2,1-14)

DARIVANJE BOGA ČOVJEKU

Malen si, Isuse. Prihvatio si sve što je naše, što je ljudsko. Toliko si malen, da si potpuno ovisan o ljudima koji te okružuju, potpuno si ovisan o Mariji i Josipu, koji te ljube istinskom ljubavlju.

Malen si, dijete si.

Pozivaš me k sebi da se zagledam u tvoju malenost i da

ponesem sa sobom blagoslov Božića. Daj mi da uđem u duh djetinjstva kako bih mogao, pogledavši jaslice, otkriti u njima tvoju poruku:

“Budi malen kao dijete. jedino tako ćeš otkriti kraljevstvo Božje. Ono se ne krije u tvojim dostignućima, nego u Božjim darovima. Samo ako ti je srce slobodno moći ćeš osjetiti i prihvatiti kraljevstvo Božje. Samo srce koje zna da ga drugi može ispuniti ljubavlju otvara se daru ljubavi i postaje sretno.

Budi malen da možeš primijetiti kraj sebe malene. Budi dovolj110 malen da osjetiš one kojima ti možeš otkriti blizinu kraljevstva Božjega.

Prihvatio sam obličje djeteta kako bi me ljudi mogli prihvatiti kao dijete. Ranjiv sam kako bih mogao ranjenima biti blizu. Nisam se zaštitio izvanjskom sigurnošću. Trebam ruku koja će me pomilovati, krilo koje će me ugrijati, srce koje će me ljubiti. U Betlehemu su to bili moja Majka, Josip, pastiri. Danas trebam tebe da me primijetiš i uslužiš u mnogima koji, ranjivi i maleni, nemaju druge zaštite osim tebe.”

Isuse, gledam te malena u Betlehemu i vidim te malena u Jeruzalemu. Ostao si malen u svojoj muci i poslije uskrsnuća, kako bi svima mogao biti blizu, na dohvatu ruke. I danas te možemo primiti, i danas te možemo čuti. Tako si malen da te možemo držati na svom dlanu. tako malen da staneš u naše uho i pronalaziš svoje skrovište u našem srcu. To si nam se darovao u tajni pričesti; u tajni svoje Riječi.

Hvala ti. Pridružujem se radosti neba i zemlje, anđela i pastira. a osobito radosti tvoje majke Marije i Josipa. Pridružujem se radosti svemira. Isuse. dobro došao u ovaj naš svijet. Zagrij nas i danas ljubavlju svoga srca. Neka danas ne bude nikoga koji trpi zbog osamljenosti i hladnoće. Dobro nam došao, maleni Isuse, u naše velike gradove i u naša stisnuta srca. Tvoj rođendan neka bude čas našega novoga rođenja.


Sveta Obitelj (Lk 2,22-40)

DAROVANA OBITELJ

Bože moj, ti si u sebi, u tajni Presvetoga Trojstva, obitelj, zajedništvo savršenoga reda i ljubavi, zajedništvo Oca, Sina i Duha Svetoga.

Na svoju sliku stvorio si čovjeka. Stvorio si ga kao muško i žensko. kao biće koje ne može samo, koje je dio jednoga zajedništva. Stvorio si, Bože, čovjeka na sliku svoga Sina koji je i sam svoj ljudski život proživio unutar jedne obitelji i jedne zajednice. U Svetoj Obitelji daješ nam divan uzor obiteljskih kreposti, uzajamne nježnosti, podrške i ljubavi.

Otkrivamo da nije svako zajedništvo savršen sklad niti je svaka obitelj ozračje čiste ljubavi. Nisu u svakoj obitelji srca tako čista i otvorena za ljubav, kao u tvojoj obitelji. Isuse, gdje su za tebe kucala srca Marije i Josipa i gdje si im ti uzvraćao ljubavlju djeteta. Nije svaka obitelj sveta kao što je to bila tvoja u kojoj su se Marija i Josip nesebično i čisto ljubili u nesebičnom poštovanju i nježnosti. A ipak, svaka je obitelj pozvana na svetost. svaki je čovjek pozvan na svetost, na darivanje i ljubav. Gdje postoji darivanje u ljubavi, tu je sreća i mir. Gdje toga nema nastaje pakao. Nesnošljivo je živjeti u ozračju sebičnosti i traženju svoga prava i svoje volje.

Isuse, vrati svim obiteljskim zajedništvima otvorenost za ljubav i međusobno darivanje. Daj svim ljudima milost ljubavi. Vrati Isuse, ženama i muževima prvu ljubav međusobnog prepoznavanja, obogaćivanja i radosti.

Isuse, nema ljudskoga iskustva, osim grijeha, kroz koje nije prošla i tvoja obitelj. I ti si, zajedno s Majkom i Josipom iskusio progonstvo i raspolovljenost između doma i bezdomnosti. Sjeti se boli mnogih ljudi u Hrvatskoj koji su prognani sa svojih ognjišta i pomozi im da nađu utjehu u tvojoj Svetoj Obitelji.

Isuse, vrati svim obiteljima mir. Pomozi im da nasljeduju tvoju obitelj u svim poteškoćama i nevoljama.

Tvoji roditelji, Isuse, sveti supružnici Josip i Marija, donijeli su te prikazati u Hram da obave propis Zakona. Time su dopustili tvome Ocu da pokaže da je zainteresiran za svako ljudsko čedo. Postoji neraskidiva veza između običnog. svakodnevnog i vjerničkoga života.

Isuse, pomozi našim obiteljima da pronalaze snagu za svoj život u posvećenju tebi te da nedjeljni pohod tvome Domu bude svjetlo i toplina izgradnji njihova doma.

Tvoji su sveti roditelji, Isuse. u riječima starca Šimuna stekli još jedno iskustvo o veličini Djeteta koje prinose o tvojoj veličini Isuse. Ali to svijetlo iskustvo začas se pretvara u tamu Golgote. I život svake ljudske obitelji ima svoje visine i dubine. svjetlosti i tame, radosti i žalosti.

Isuse, vrati vjeru u pobjedu ljubavi ondje gdje je ta ljubav u pitanju. Vrati, Isuse, snagu onima koji su na rubu svojih ljudskih sila i koji su u opasnosti da ustuknu pred silama zla, razdora i mržnje. Neka se nitko nikoga ne boji. neka se svatko svakome raduje!

Isuse. tvojim prikazanjem u Hramu počinje tvoj skroviti život. Šutnja, rad i rast u skrovitosti Nazareta. “Dijete je raslo i jačalo, te se napunjalo mudrosti, i milost je Božja bila na njemu”, veli evanđelist. Isuse, vrati djeci povjerenje u svoje roditelje. Daj roditeljima da poštuju svoju djecu kao osobe i shvate da djeca ne pripadaju njima, nego prvenstveno tebi koji im jedini možeš dati milost rasta u mudrosti. Isuse, neka sva djeca svijeta zajedno s tobom rastu i odrastu, u krugu svoje obitelji. za veliku obitelj svijeta!

Ti si. Isuse, živio u Svetoj Obitelji. Ali. ti nastavljaš živjeti u svakoj našoj obitelji. jer si u svakom srcu koje ti otvara vrata. Ti želiš u svakome od nas otkriti i oca i majku, brata i sestru i omogućiti tako svakome iskustvo Svete Obitelji, jer svetost izvire iz tvoga srca. Dođi. Isuse. ponovno u ove božićne dane u svako srce, u svaku obitelj!

  1. nedjelja po Božiću (Iv 1,1-18)

K SVOJIMA DOĐE

Tvoj sam. Gospodine, po tajni stvaranja. Bez tebe me ne bi bilo. Ti si me htio još od utrobe moje majke. Po tajni tvojeg odabiranja došao sam na ovaj svijet. Početak svojeg postojanja dugujem tebi, budući da si me ti, Bože, obdario životom.

Tvoj sam, Gospodine, po tajni sakramenta krsta. Darovao si mi roditelje koji vjeruju, smjestio si me u narod koji je ukorijenjen u kršćanstvo. Vodom i Duhom svojim Svetim u sakramentu krsta preporodio si me na život djece Božje. Tvoj sam, Gospodine, po tvojem odabranju i po svojem krsnom opredjeljenju.

Osjećam, Gospodine, da ti pripadam i po prvoj svetoj ispovijedi i prvoj svetoj pričesti. Bili su to radosni trenuci moga života. Možda tada nisam bio svjestan neizrecivosti dara. tajne tvoga predanog tijela i prolivene krvi, no osjećao sam da je to nešto što me nadilazi. Bilo je lijepo. Hvala ti, Isuse. za taj osobni dar tvoje ljubavi.

Tvoj sam, Gospodine. jer osjećam da sam stalno u tvojoj prisutnosti. da me pratiš budnim okom dobroga pastira. U molitvi ti mogu neprestano dolaziti. Izgleda mi kao da samo za mene imaš sve svoje vrijeme, kao da samo za mene imaš svu svoju vječnost. Hvala ti za taj osjećaj sigurnosti i ljubavi. Tvoj sam, Gospodine. jer osjećam da me prihvaćaš i nosiš.

A ipak, evanđelist kaže da si k svojima došao i da te tvoji’ ne primiše. Mislim katkada. Gospodine. da bih te ja, da sam imao sreću živjeti u vrijeme kada si hodao Palestinom, oduševljeno primio. Imam dojam da su tvoji suvremenici propustili životnu priliku koju ja nipošto ne bih propustio. Ja bih te prihvatio, ja bih te prepoznao.

A ipak, nije li, Isuse, to da te tvoji” nisu primili zapisano i radi nas danas, radi mene?

Dolaziš i danas. Dolaziš neprestano. Dolaziš u pričesti, u svakoj misi, u sakramentima. Dolaziš u unutarnjim razgovorima duše. Dolaziš, Isuse. u čovjeku. u bratu. u bližnjemu. Želiš da te prepoznamo ondje gdje su dvojica ili trojica sabrana u tvoje ime. Dolaziš nam u svojoj Riječi. A meni se katkada čini kao da te nema, kao da ne mariš za nas. K nama dolaziš, a mi te tako često ne vidimo. K nama dolaziš, a mi te često ne primamo. Pogotovu, Isuse, kada je tvoja riječ odrešita i zahtjevna.

K nama dolaziš, Isuse. K svojima dolaziš i danas. Jesmo li bolji od tvojih suvremenika iz evanđelja? Daj nam, Isuse. milost da te prepoznamo, daj nam snagu da te primimo svaki puta kada pokucaš na vrata našega srca.

 

Krštenje Gospodinovo (Mk 1,7-11)

TEMELJNI SAKRAMENT CRKVE

Isuse, Sine Božji, Sine Očev! Klanjam se tajni tvoje osobe. tajni tvojega božanskog sinovstva. Klanjam se ljubavi kojom te Otac ljubi. I u smrtnom tijelu. i u tijelu paloga čovjeka, u tijelu ranjenom ranom čovječanstva. u tijelu ograničenom i slabom. tvoj te Otac prepoznaje i priznaje svojim jedinorođenim Sinom. Ti si Sin. U ljudskoj naravi ti si Očev Sin, Očev jedinorođenac. Divna je ljubav koja u skrivenosti ljudske naravi otkriva divni odsjaj slave Očeve!  I ja te prepoznajem i priznajem. Ti si Bog, Ti si Sin Božji. Ti si Očev ljubimac, jer je u tebi sva njegova milina. Divno je čuti riječi nježnosti i ljubavi kojom te grije srce Očevo. Ti si božanski Sin. Zaodjenut ljudskim tijelom i ljudskom naravi ništa nisi izgubio od božanske tajne svoje osobe. I kao Sin Marijin, kao jedan od nas, kao onaj koji je u svemu nama jednak osim u grijehu. ti si, Isuse, vječni Bog. Sin Boga Oca.

Isuse, danas ti na osobit način za sve to želim reći hvala.

Hvala za Ivana Kristitelja. hvala za rijeku Jordan, za njezine vode koje su te prihvatile u svoje krilo. Hvala za krštenje i za otvoreno nebo i za znak prisutnoga Duha. Za sve ti hvala. Sve su to znakovi koji i danas govore. koji i danas upozoravaju. I mene je, Isuse. u času moga krštenja. zaodjenula voda koju si ti, Isuse. posvetio u času svoga krštenja. I ja sam opran tom vodom. I nada mnom se otvorilo nebo i sišao je Duh Sveti. Po sakramentu krštenja, snagom tvoje muke i uskrsnuća, i ja sam postao dijete Božje. I meni si dao pravo da, sjedinjen s tobom, Isuse. čujem riječ: ”Ti si sin moj ljubljeni, u tebi mi sva milina!” I ja sam Očev sin. I mene je nebo posvojilo, posinilo. I ja sam Ocu na radost. I ja sam željeno dijete koje može drugome pružiti radost. O, Isuse, ne želim to nikada zaboraviti. Želim se trajno sjećati te istine: voljeno sam dijete nebeskog Oca. Onaj koji je najodgovorniji za moj život, onaj koji me je dozvao u život – taj se veseli meni i mojemu životu, njemu sam ja na radost!  Hvala ti, Isuse. za tu milost. Hvala ti što svake godine ta evanđeoska poruka o ljubavi Očevoj odzvanja u našim crkvama.  Hvala ti!  Molim te, učini da u dubinama svoga bića. duboko u svom srcu neprestano čujem jeku tih riječi te ih nikad ne smetnem s uma. Molim te, Isuse, neka mi te riječi budu ohrabrenje u časovima bolesti i slabosti! Neka me te riječi uvjeravaju da je ova zemlja ‘ljepša jer ja postojim, da moj život ima smisla jer je po krštenju u tebi utemeljen, da je nebo ljepše jer sam ja za nebo određen!

 

Svetkovina Krista, Kralja svega stvorenja (Mt 25,31-46):

OD BOGOLJUBLJA K ČOVJEKOLJUBLJU

Gospodine, u mojoj gladi ti si mi dao jesti. Vodiš me kao dobri pastir na pašnjake svoje ljubavi. Hraniš me iz dana u dan Tijelom svojim, pričešću, kruhom živim i pravim. Utažio si svaku moju glad. Umnožio si kruh da ga bude na pretek ne samo meni nego i za čitav svijet do kraja vjekova.

Gospodine, u mojoj žeđi priskačeš mi u pomoć. Stojiš i govoriš: “Ako je tko žedan neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene!” Nudiš vode žive kao ono ženi Samarijanki na Jakovljevu zdencu. Nudiš piti svakome u životnoj žeđi za životom, za smislom. Na križu si otvorio svoje srce i iz njega je potekla krv i voda, nepresušni izvor za sve ljude svijeta.

Gospodine, koliko puta bijah stranac, sam, napušten. Koliko puta čovjek ima osjećaj da nitko za njega ne mari. A ti si mi darovao svoje biće da mi bude utočište, da u tebi nađem dom. Zoveš me: “Dođite k meni svi vi, umorni i opterećeni….!” Poput Andrije i Ivana i drugih apostola tražim gdje stanuješ, a ti jednostavno odgovaraš: “Dođi i vidi!” I znam, Gospodine, da mogu ostati kod tebe koliko god hoću. Jer ti si moj dom, kod tebe se ne osjećam strancem. Nudiš mi svoje prijateljstvo i ljubav.

Gospodine, čovjek lišen tvoje milosti i prijateljstva gol je, prepušten udarcima okoline. Čovjek je po prvom padu bio prepušten sebi, gol, bez tvoje zaštite jer je prezreo tvoju ljubav. To se događa po svakom grijehu. Često sam gol i potreban sam tvoje geste ljubavi: zaogrni me ponovno ljubavlju svojom! Zaogrni me milošću oproštenja. Vrati mi haljinu što si mi je čistu darovao u času krštenja.

Gospodine, svi bolesnici mogli su k tebi. Svima si darivao zdravlje i snagu za život. Svi bolesnici mogli su osjetiti tvoju dragocjenu i blagoslovljenu milost zdravlja i smisla. U svakoj bolesti smijem k tebi. A kad ja ne mogu k tebi, ti dolaziš k meni. U svakoj bolesti ti si blizu, jer upravo se ondje nalaziš, gdje je tvoja milost najpotrebnija. Hvala ti za svaki tvoj pohod u bolesti i nemoći.

Gospodine, često sam bez slobode. U tamnici duše i duha. Često zarobljavam ili se dadem zarobiti. Postoje tamnice ljudskih srdaca. U toj zatočenosti dođi k meni. Probij sve zidove, oslobodi me od svih ovisnosti, otjeraj svaki strah, otmi me svakoj zloj navici. Neka se otvore vrata svih tamnica u kojima se često nalazim svojom ili tuđom krivnjom. Izbavi me, Gospodine, iz svake tamnice. Dođi k meni, jer gdje si ti, tu je sloboda, tu je radost, tu je svjetlost i mir. Dođi, Gospodine Isuse!

I učini me, Isuse, oruđem svoga mira i daj da te prepoznam u svima koje mi stavljaš na put moga života. Želim se na času suda naći pred tobom s desne strane među izabranim

 

33. nedjelja kroz godinu (Mt 25,14-30):

TALENTI SU DAROVI LJUBAVI

Vjerujem, Isuse, da si ti taj čovjek koji odlazi na put i dijeli talente. Ti si ostvario svoje spasiteljsko djelo ljubavi, ispunio si Očevu volju. Sada odlaziš Ocu da bi se o svršetku svijeta vratio nama ususret i poveo nas onamo gdje si ti. Vjerujem, Isuse, da je riječ o tvojim talentima spasenja, ljubavi, darovanog života, prolivene krvi. To su talenti koje povjeravaš svojoj Crkvi, talenti koje povjeravaš svakome od nas po sakramentima vjere i po drugim susretima s tobom u vjeri Crkve. To su darovi koje želiš umnažati na dobro Crkve i na dobro čitavoga svijeta. I sigurno je u redu što po svom Drugom dolasku očekuješ plodove tih talenata, tih darova koje si povjerio svojoj Crkvi.

Daješ svakome po njegovoj sposobnosti. Vidim, Isuse, da poznaš svoje sluge i da mudro raspoređuješ svoje darove, svoje talente. Ali, isto tako vidim, Isuse, da svakome daješ koliko može nositi, koliko može podnijeti. Jasno mi je, da svakome daješ dovoljno i da se nitko ne mora tužiti da mu je premalo u okvirima njegova ljudskog života. Nije na meni, Isuse, razmišljati zašto si nekome dao pet, nekome dva, a jednome samo jedan talenat. Znam jednostavno da je svatko dobio dovoljno. Čak je razlika između onoga s pet i onoga s dva talenta veća nego li razlika onih od dva i onoga posljednjeg s jednim talentom. A ipak, prvi i drugi primili su istu nagradu, pohvaljeni su da su dobro raspolagali povjerenim blagom. Ispunili su svoj zadatak i udvostručili dar koji im je povjeren. Nisu bojažljivo i škrto zakopali svoje talente da ti mogu vratiti što je tvoje, da ti mogu vratiti dug, da nemaju na savjesti teret nepravde, nego su rasipno stavili u službu tvoje talente da bi na kraju osjetili kako se isplatilo riskirati u ljubavi i predanju i udvostručiti tvoje talente.

Zadnji ti vraća što je tvoje. On ti nema ništa dati od svoga, od svog srca, od svog života. Vraća ti dug, ali ti ne otkriva ljubav. Zadnji ispunjava pravednost književnika i farizeja, ali nema tvoje, nove evanđeoske pravednosti. Ne pozna zakone ljubavi, ne otvara se riziku predanja. On ne zna za radosti žrtve i sebedarja. Zato tako oštra reakcija gospodara. Jer, ako talenti nisu drugo do slika darova Božjih, milosti Očeve, ljubavi Sina Božjega, onda je čudno da ti darovi ne nailaze u srcu i u duši svakoga tko je time obdaren na odgovor ljubavi. Samim tim činom darovi se udvostručuju jer je u logici ljubavi nemoguće ostati na istom stupnju i zaustaviti žar koga vode ne mogu potopiti. Ljubav zna samo za rast izrečena u krilatici: “Volim te više nego jučer, a manje nego sutra!” I Bog očekuje takvu novu, udvostručenu ljubav!

 

32. nedjelja kroz godinu (Mt 25,1-13):

BUDNI BUDITE JER NE ZNATE ČAS

Gospodine, ti si svjetlo svijeta. a mi smo samo svjetlo od tvoga svjetla. Ti si sunce, a mi smo samo svjetiljke pripaljene na tvome svjetlu. Ti si u punini živio svoje poslanje, a nas zoveš da s upaljenim svjetiljkama znademo dočekati tvoj dolazak. Darovao si nam svjetlo da neprestano gori u našim srcima, da budemo i mi svjetlo ovoga svijeta.

Deset je djevica bilo. Različito su se vladale. Umor života često nadvlada želju da neprestano bdijemo. Tijelo je slabo. I ne tražiš od nas nadljudske napore. Ali ono što tražiš, Isuse, to je posjedovanje svjetla i svega onog čime se to svjetlo hrani i uzdržava da se ne ugasi. Svjetlo vjere se može ugasiti sumnjom i ravnodušnošću. Svjetlo vjere može doći u pitanje ako se ne hrani molitvom i drugovanjem s tobom. Svjetlo vjere može doći u pitanje ako se ne vrše djela ljubavi jer je vjera bez djela mrtva. Upravo ljubav je ono do čega ti je najviše stalo. Neće se spasiti samo oni koji govore “Gospodine, Gospodine!” nego oni koji vrše tvoje riječi. Neće te znati dočekati s upaljenim svjetiljkama oni koji nisu znali budno i revno u životu otkrivati prostore za ostvarivanje djelotvorne ljubavi. Svaki je čovjek pozvan na ljubav, a ti si, Gospodine, svoje učenike pozvao na nasljedovanje sebe u posvemašnjem predanju i ljubavi do kraja.

Zoveš na život ljubavi. To je osnovni poziv tvojih učenika. Bez toga se ne može shvatiti hod za tobom. To je u isto vrijeme i duboko osobni poziv i izazov za svakoga. U tome ne može nitko nadomjestiti ili zamijeniti drugoga, budući da je svatko na svoj način i iz svojeg srca pozvan da ljubi. Poziv na ljubav ne može se ostvariti tuđom uslugom, po trećoj osobi koja bi mjesto mene ispunila ono na što sam ja osobno pozvan. To je osobni poziv, nenadomjestiv i nitko drugi ne može svojom ljubavlju ispuniti ono na što sam ja osobno pozvan i što se od mene u planu Božjem očekuje. To ulje ljubavi za nekoga je neotuđivo i neposuđivo jer je tako osobno, jer je na to svatko pozvan, jer je to prilika svakog čovjeka da ostvari svoje poslanje na ovom svijetu.

Darovao si nam svjetlo vjere, Isuse! Hvala ti! Ljubio si nas do kraja, Isuse! Hvala ti! Pozvao si nas da budemo svjetlo ovome svijetu i da srcem i djelima ljubavi nosimo to svjetlo čitavog života. Nismo to uvijek činili. Hvala ti što se vrata tvoje dvorane, vrata tvoga srca još nisu zatvorila. Još uvijek imamo vremena ići i nabaviti ulja. Molim te, Isuse, neka nikoga na ovom svijetu tvoj dolazak ne zateče bez kapi ulja u svjetiljkama srca.

 

31. nedjelja kroz godinu (Mt 23,1-12):

BUDITE KAO DJECA

Govoriš li to meni, Gospodine? Od drugih tražim da čine neke stvari, od drugih očekujem usluge i izvršene zadatke, a sam nisam spreman da to isto činim kad je to drugima potrebno. Drugima naređujem, a sam nisam sposoban da nosim isto breme. Govorim, a ne činim. Zar si i mene imao u vidu kad si to prigovorio farizejima svoga vremena? Znao si da će farizeja biti uvijek na svijetu. Znao si da će te iste riječi dobro doći i danas meni i mnogima.

Gospodine, govoriš li to i meni? Tolike riječi opomene! Takvo raskrinkavanje oholosti i samodopadnosti! Počasna mjesta su nam važna briga. S toliko čežnje gledamo gdje je naše mjesto. Tako smo osjetljivi na naslov kojim nas ljudi oslovljavaju. Da, Gospodine! Znam – ima naslova što su ih ljudi zaslužili svojim radom, svojim trudom, svojim kvalifikacijama. Ali – to sve nije bitno za određenog čovjeka. Kao i nekad, tako i danas ljudi vole da ih se zove vođom, liderom, glavnim, šefom! A ti želiš da jedni drugima budemo sluge, da smo jedni drugima poslužitelji i da smo maleni. Želiš da se pretječemo u malenosti i poniznosti. Čovjek je neprestano u opasnosti da zaboravi kako si ti, Isuse, jedini vođa i Pastir, kako si ti jedini dobri pastir koji na jedinstven način ostvaruješ svoju službu vođe i pastira: život svoj polažeš za svoje. Kao i nekad, tako i danas ljudi vole da ih se naziva učiteljima, učenjacima, znanstvenicima, profesorima, doktorima, pametnima. Čovjek je tako u trajnoj opasnosti da zaboravi kako je neprestano učenik, kako je pozvan da neprestano raste i provjerava svoja saznanja i svoje sigurnosti. Čovjek je u opasnosti da zaboravi da je iznad njega drugi, viši autoritet; da je potrebno slušati i ono što drugi govore. A najviše je u opasnosti da zaboravi kako si ti jedini i najviši autoritet, jedini istiniti i pravi Učitelj svih vremena. Isuse, Učitelju, ne prestani nas upućivati po svom Duhu u svu istinu i budi nam Učitelj u svakoj prigodi i tijekom čitava života. Kao i nekad, tako i danas htjeli bismo sebi pripisati zaslugu da smo roditelji, stvaratelji života i ljudi. Zamišljamo si da su naše zasluge koje se očituju na ljudima oko nas i očekujemo da nas ljudi takvima priznaju, da nas nazivaju očevima. Pomišljamo da mi uvjetujemo ono što je pridržano samo nebeskom Ocu, od kojega svako očinstvo na nebu i na zemlji.

Nekad su, Isuse, na Mojsijevu stolicu sjeli ljudi koji su dobro govorili, ali nisu činili. Danas te molim za sve koji na vidljiv način predstavljaju ne više Mojsija, nego tebe, jedinog Učitelja svijeta! Daj svim biskupima i svećenicima milost i karizmu istinite učiteljske, pastirske i svećeničke službe da svakome u njima i po njima bude jasno da si ti jedini naš Otac i Vođa i Učitelj. A svima njima, Isuse, kao i svima koji na bilo koji način obavljaju nešto od te tvoje službe, udijeli da žive i čine ono što govore.

 

30. nedjelja kroz godinu (Mt 22,34-40):

PUNINA ZAKONA JEST LJUBAV

Ljubim te, Bože svim srcem svojim! Dao si mi srce da ljubim. Obdario si me tom mogućnošću i želim biti sasvim okrenut tebi. Time što si meni stvorio srce znači da i ti imaš srce, da si Srce koje ljubi. Prepoznajem tvoju ljubav u neprestanoj brizi za mene. Htio bih, Gospodine, da i ti osjetiš moju ljubav. Ritam života neka postane u meni molitva zahvalnica, klicanje tebi. Svaki udisaj i izdisaj moga bića neka ti govori: Ljubim te, Bože! Još i više: svaki otkucaj mojeg srca neka ti jednako tako neprestano govori: Ljubim te!

Ljubim te, Bože, svom dušom svojom! Udahnuo si u moje biće tajnu života. Prepoznajem se kao tijelo, duša i duh! Sve je to stvoreno po tvojoj ljubavi i dobroti, sve je to odraz i slika tvojeg neizrecivog bića. Nosim u sebi impulse duševnog života. Osjećam i strepim, radujem se i mučim, podložan sam slabostima i žalostima. Htio bih da sve to u prostoru mojeg osjećajnog i emocionalnog života bude izričaj moje potpune ljubavi prema tebi. Želim biti radostan u ljubavi prema tebi. Želim prihvatiti i žalost, ali samo jer “Ljubav nije ljubljena dovoljno!” Želim strahovati radi toga da ljubav ne bude povrijeđena. Želim biti u službi ljubavi svom dušom svojom tako da se ona sjedini s tvojim Duhom u ljubavi.

Ljubim te, Bože, svim umom svojim! Misli te moje žele doseći. Znam da neću nikada prodrijeti u tajnu tvoga bića jer si veći od svega što ja mogu shvatiti, ali te ljubim sa svim mogućnostima svog razmišljanja, svog umovanja. Moje mi misli otkrivaju kako si dobar i svake ljubavi vrijedan. Ljubim te svim umom svojim! Divan si u svemu što o tebi znam, što otkrivam, ali još si divniji u onome što ti meni o sebi govoriš, što mi objavljuješ!

A ipak, Bože, znam da te ne ljubim dovoljno. To je najveća zapovijed, a opet je tako nesavršeno obdržavam. Moje te srce ne ljubi dovoljno, moja duša te ne osjeća dosta, moje misli lutaju. Pomozi mi da te savršenije ljubim!

Posebno te molim, Gospodine, pomozi mi da otkrijem sve mogućnosti ljubavi prema tebi upravo u ljubavi prema čovjeku, prema bratu, prema bližnjemu. Govoriš da je to ista zapovijed, ovoj jednaka! Pomozi mi da otkrijem kako te na taj način mogu sasvim konkretno ljubiti, biti za tebe, darovati se tebi. Neka mi nikad ne bude teško da svoju ljubav na vidljiv način darujem bližnjemu. Jer ponavljaš: “Štogod ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!”

 

29. nedjelja kroz godinu (Mt 22,15-21):

ČIJA SMO MI SLIKA ILI NATPIS?

Isuse, u krštenju utisnut je u svakoga od nas neizbrisivi biljeg pripadnosti tebi. To je pečat ljubavi, pečat Duha Svetoga. Po krštenju si skinuo s nas teret staroga grijeha kojim je narušena Božja slika na čovjeku. Čovjek je stvoren na sliku i priliku Božju, ali je ta slika potamnjela grijehom. Krštenjem nas oslobađaš toga grijeha i time vraćaš dostojanstvo djece Božje. Na sebi opet imamo odsjaj tvoje ljepote. Po krštenju, Gospodine Isuse, dopuštaš da ti budemo slični, budući da smo u tebi sinovi i kćeri istoga Oca, duboko s tobom u duhovnom srodstvu po toj ljubavi i pripadnosti. I po tome onda nosimo na sebi odsjaj tvoje ljepote. Kad bi to mogli barem svi ljudi ovoga svijeta primijetiti, vidjeti! Kad bi to mogla biti privlačna snaga za sve ljude da se tebi približe.

Po toj slici ti ćeš me, Gospodine, prepoznati. Ja sam tvoj, ja pripadam tebi, ne ćeš me se odreći. Tvoja sam svojina. Pečat tvoje ljubavi je na meni i zauvijek pripadam tebi kao svome Otkupitelju. Hvala ti za taj dar krštenja, za taj dar novog života po kome imam sigurnost tvoje ljubavi. Hvala ti, Isuse, što si me na taj način dozvao u život, u novi, tvoj božanski život.

Pomozi mi, Isuse, da tvoju sliku dostojno nosim i čisto je odražavam. Pomozi mi, Isuse, da ta slika bude vjerna ikona, vjerni odsjaj tvoje slave, tvoje ljubavi, tvojeg predanja Ocu. Pomozi mi, Isuse, da se taj biljeg u meni učvrsti i da bude garancija vječnog zajedništva s tobom.

Ne dopusti da ono što pripada samo tebi, što je tvoje, pripadne drugome. Ja sam tvoj, tebi pripadam i zato se i danas potpuno tebi predajem. Tebi povjeravam svoj život, tebi dajem svoje sposobnosti, u tvoju službu stavljam čitavo svoje biće. Jer – bez tebe mi nema života. Ti si moj život i u tebi i po tebi ja živim. Ne dopusti, Isuse, da na taj jedinstven način pripadnem bilo kome drugom, kad si me ti na svoju sliku stvorio i obnovio. Tvoj sam! Bogu Božje!

Dok se ujutro umivam, dok se križam blagoslovljenom vodom, dok spominjem imena Presvetoga Trojstva, dok molim: daj, Gospodine, da se sjetim da je na meni tvoja slika i natpis. Dok hodam ovim svijetom daj da se osjetim da pripadam tvome kraljevstvu; dok živim u ritmu ljudi ovoga svijeta neka se osjeti da je moje blago na nebesima; dok plaćam poreze i takse, dok uplaćujem članarinu i osiguranja: daj, Gospodine, da se sjetim da pripadam prvenstveno tebi i da sam u svakom trenutku tvoj. Neka to vide, Gospodine, i ljudi oko mene tako da se odsjaj tvoje slave sve više i više odražava na ovome svijetu.

 

28. nedjelja kroz godinu (Mt 22,1-14):

ZAODJENUTI U KRISTA

Poziv tvoj, Gospodine, neprestano se ponavlja. Tvoj “Dođite!” odjekuje i danas, svake nedjelje, svakog dana Gospodnjeg. Dođite na misu! Dođite na lomljenje kruha i bratsko zajedništvo. Dođite na gozbu ljubavi. Sve je pripravljeno, stol, kruh, vino….. Ima za sve i za svakoga mjesta i hrane. Dođite!

Oni se u evanđelju od reda počeše ispričavati, tražiti načina da ne moraju doći. A oni najdrskiji usudiše se maltretirati tvoje sluge. Kao da su ih u nečemu napali ili ugrozili! Samo su došli i pokušali prenijeti tvoju želju da vidiš sve ljude oko svoga stola. Oko stola ljubavi.

Stojimo pred tajnom tvoga poziva! Nije li to dar, milost, počast? Ispada kao da je svima u evanđelju to bio teret, nepoželjna obveza. Izmotavali su se ili otvoreno suprotstavili tvojem pozivu. Došli su na gozbu oni koji su na prepad zatečeni na trgovima i ulicama i bili privučeni zovom koji obećava sigurnost jednog dana.

Dođite na gozbu! To vrijedi i danas. I danas, Gospodine Isuse, zoveš. Svake nedjelje tražiš načina da pokucaš na naša vrata. Misa je, gozba se ljubavi organizira nedjeljom; dan je to novog života, dan kad se želiš uvijek iznova darovati. To je dan bratskog susreta što ga ti predvodiš i blagoslivlješ. Nedjeljna misa! Koliko isprika traži čovjek i danas da se otme toj obvezi. Upravo zato jer je smatra obvezom, a ne darom, ne milošću i čašću. Uvijek neki posao, neka nova obveza, nešto što mislimo da se ne može preskočiti, nešto nepredviđeno dođe. Ne mogu na misu?!

Vjerujem, Isuse, da te ne boli toliko to što ne možemo koji puta odazvati se tvome zovu na euharistijsko slavlje, koliko činjenica da je to katkada raspoloženje volje koja ne želi ništa učiniti da se dođe do susreta kod lomljenja kruha. A nije to samo misa! To je poziv na svaku gozbu ljubavi, na svaki susret s tobom, na svaki sastanak spasenja. To je stav ljudi pred svim tvojim inicijativama. Uvijek novom upornošću ljubavi zoveš: “Dođite! Dođite k meni, ostavite se zlog puta, dođite na vodu života, a ostavite presahle bunare; dođite kruhu živome, a ne tražite život u užicima koji ne obećavaju budućnost! Dođite k meni! Dođite na gozbu!”

Da, Isuse! Sve je pripravljeno. Sve si učinio da to bude gozba tvoje ljubavi. Ništa nisi propustio. Učinio si sve i dao od sebe sve! I život si svoj utkao u tajnu ove gozbe. Evo me, dolazim da se na izvoru tvoje žive vode napojim i za stolom tvoje ljubavi nahranim.

27. nedjelja kroz godinu (Mt 21,33-43):
SAMO SMO UPRAVITELJI POVJERENIH DOBARA
Gospodine Isuse, Ti si jedinorođeni Sin vječnoga Oca.

 

Ti si jedini istinski baštinik svega stvorenoga.

Oprosti mi što sam te često istisnuo iz tvoje baštine, iz svoga života!

Tvoj Otac je s puno nježnosti i ljubavi pripravljao vinograd moga srca. On ga je obradio, zasijao, njegovao.

Od časa mog krštenja on ga je orosio živom vodom Duha Svetoga i zasijao u njega sjeme ljubavi, oproštenja, istine. Toliko toga sam, nažalost, pogazio. Nisam dovoljno pazio na baštinu tvoju!

Gospodine Isuse, ti si jedinstveni baštinik cjelokupnog stvorenja.

Oprosti mi jer sam često izbacio iz svog života sluge riječi koje si mi ti poslao, toliko anonimne proroke koji su pokušali progovoriti dubinama moga bića, iznenadne svjedoke koje sam smatrao dosadnim nasrtljivcima, a isto tako i one siromašne i povučene koji nisu došli do riječi.

Ja ih nisam ni ubio niti maltretirao kao oni vinogradari iz tvoje prispodobe. Međutim, priznajem, Isuse, da sam ih jednostavno ignorirao, a to je zapravo drugi način da se nekome ne da mogućnost življenja u istini i slobodi.

Gospodine Isuse, često dolaziš i pohađaš vinograd moga srca, moga bića. To su tvoji pohodi koji se prepoznaju kao šapat Duha Svetoga, kao životvorni dar sakramenata, kao tvoji pažljivi prolazi u tajni molitve.

Kako često ostajem po strani. Osjećam da sam te često izbacio van, izvan tog vinograda svoga srca, premda sam te slušao tako često, premda sam i blagovao s tobom, blagovao tebe!

Kako sam često, Gospodine Isuse, htio biti jedini posjednik vinograda što si mi ga ti povjerio. Kako sam ludo želio biti apsolutni gospodar vlastitog života!

Oprosti, Isuse!

Ne daj baštine svoje drugima! Sačuvaj me za sebe, očuvaj me od mene! I neka vinograd moga srca donese obilne plodove što ću ih smjeti prinijeti na oltar tvoje ljubavi. Daj da osjetim kako sam tvoja svojina i da je u tome sreća moga života.

26. nedjelja kroz godinu (Mt 21,28-32):

I SLUŠATI I VRŠITI VOLJU OČEVU

Gospodine, pogađa me tvoja riječ. Osjećam da je prispodoba o dva sina uvijek aktualna i da nam i danas treba progovoriti. Svatko od nas je zapravo poput prvog ili drugog sin, ili katkada prvi, a katkada drugi. I mi smo često pozivani. Ti si onaj koji neprestano zoveš u svoj vinograd u svako doba dana, u svako vrijeme života. Nikada nas ne ostavljaš bez svog poziva. Uvijek si spreman da nas uzmeš u svoj posao, u zajedništvo s tobom.

Često se vidim u prvom sinu. Na poziv odgovara s “neću!”. Ali se ipak predomislio i otišao onamo kamo si ga zvao. Učinio je tvoju volju, premda mu je prvi odgovor bio grub. Pokajao se. Ispravio je ono što je pogrešno rekao. Sjećam se tvoje riječi: “Neće se spasiti oni koji samo govore ‘Gospodine, Gospodine’, nego oni koji vrše volju Božju”. Da, ovdje se može govoriti o obraćenju, promjeni mentaliteta i promjeni života. Ovaj je sin opravdan u tvojim očima. Hvala ti, Gospodine, što ne uzimaš svaki naš odgovor ozbiljno, što ne važeš svaku našu riječ koju nepromišljeno izgovorimo. Hvala ti što nam ne računaš naše buntovne misli, naše krive riječi. Hvala ti što nam još uvijek vjeruješ.

Bojim se, Gospodine, da sam sličan još više i onom drugom sinu. On je spremno odgovorio sa svojim “Evo me, Gospodaru!”, ali nije otišao u vinograd. Nije se odazvao. Zataškao je stvar. U neiskrenosti srca tebi na očigled je sve obećao, ali ništa nije izvršio. Mislim pritom na mnoge situacije iz redovitog vjerskog života.

Mislim, Gospodine,

– na krštenje i svečano obećanje: Odričem se grijeha; a grijeh je tako često prisutan u mome životu!

– na zadanu vjernost tebi, Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, a moja je vjera i moje predanje tako često slabo i beskrvno!

– na moju krizmu u kojoj sam ti obećao da možeš računati samnom kao sa svojim svjedokom za tvoju ljubav u ovome svijetu, a ljudi kraj mene tu ljubav ne osjećaju i zato se i ne mogu tebi potpuno predati!

– na svaku moju ispovijed u kojoj ti govorim: čvrsto odlučujem da neću više griješiti, a stvari se ponavljaju!

Da, moj Gospodine, toliko toga ima! Mogao bih nizati cijeli život. Obećanja i nevjere, prazne riječi i čekanja! Ti zoveš i zoveš! Ono jedino što ti u ovom času mogu reći s pouzdanjem u tvoju dobrotu je iskreni hvala da primaš i naknadni izraz dobre volje i da si uvijek spreman primiti obraćena grešnika! S tom nadom iščekujem svaki, pa i onaj posljednji tvoj poziv vjerujući da će tvoja milost pobijediti!

 

25. nedjelja kroz godinu (Mt 20,1-16):

DOPUSTIMO BOGU DA BUDE SVIMA DOBAR

Iznenađuješ, Gospodine, ovom prispodobom. Iznenadio si i radnike u vinogradu. Oni koji su cijeli dan radili dobili su istu plaću kao i oni koji su zatečeni na trgu u posljednju, jedanaestu uru. Sve si izjednačio u nagrađivanju. Zar zaista oni prvi i oni iza njih nisu privrijedili više od onih posljednjih?

Više? Uvijek se pitam što to znači taj tvoj denar, Gospodine. Nije li to jednostavno nagrada tvoje božanske ljubavi, nagrada koja nadilazi svaku ljudsku zaslugu, nagrada koja je neizrecivo veća u svojoj biti od svake zarađene nadnice. Denar je milost, denar je dar, denar je ljubav, denar je ulazak u tajnu tvog božanskog života. Denar je dar tvoga srca. Tko može pomisliti da je to zaslužio, ili još više: tko smije pomisliti da je više zaslužio. Zar nije to najviše.

Dao si onim posljednjima denar, čistu nagradu tvoga srca. Dao si i onim prvima denar, čistu nagradu tvoga srca. Da, Isuse, sve je to dar. Dar je tvoj poziv za rad u vinogradu. Dar je radno mjesto kod tebe. Dar je moći i smjeti nešto učiniti za tebe. Dar je moći i smjeti živjeti za tebe. Dar je, Isuse, biti dionikom milosti tvoga poziva. Muka je i jad biti daleko od tebe. Muka je čekati na suncu da me netko opazi, primijeti, da mi iskaže povjerenje. Muka je i jad živjeti u neizvjesnosti.

Sve si iznenadio svojim pozivom. I one ujutro rano, i one tijekom tvojih pohoda ovoj zemlji po različitim pozivima, i onima koje si zadnji čas pozvao u svoj vinograd. Svi su dobili svoju mogućnost. One prve izvukao si iz njihove neizvjesnosti u svojoj ljubavi već na početku njihova dana, na početku života. Darovao si im milost redovitog vjerskog života. To nije razlog za zaslugu nego za zahvaljivanje. I oni drugi i treći jednako tako imaju zašto zahvaljivati, jer si im udijelio svoju ljubav i mogli su uživati u sigurnosti i miru rada u tvom vinogradu. Najteže je bilo posljednjima, jer su svoje vrijeme proveli u mraku, neznanju, neizvjesnosti. I njima si uputio poziv, jer si dobar. I njima daješ istu nagradu: sebe, denar, ljubav, jer si dobar.

Smijem li tražiti više, smijem li misliti, Gospodine, da sam zaslužio više, a svakodnevno mi se darivaš i u pričesti mi daješ zalog vječnog života. Smijem li misliti da sam zakinut u svojim pravima kad vidim da po ljudsku drugima ide lakše, da nemaju poteškoća kao ja, da im je život bez problema? Smijem li tako misliti, kad mi se daješ i kad mi daješ sve! Samoga sebe! Hvala ti, Gospodine, što si dobar i budi dobar, jer to je i moja jedina šansa o jedanaestoj uri moga života!

14. nedjelja kroz godinu (Mt 11,25-30):

KRALJEVSTVO LJUBAVI OBJAVLJENO MALENIMA

Isuse, ljeto je i vrijeme za godišnje odmore. A ti zoveš da se u tebi i s tobom odmorimo. Oprosti kad pomislimo da se ljeti možemo i od tebe odmoriti i kad zaboravimo na urednost molitve i svete mise. Ti uporno zoveš: “Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti!” Dolazimo k tebi, Gospodine Isuse, da nas odmoriš i prihvatiš. Samo je u tebi mir, samo je u tebi odmor duše i tijela.

Umor je sastavni dio našeg života. Brzo nas svlada umor u međuljudskim odnosima, u razočaranjima s ljudima, zbog nerazumijevanja i neprihvaćanja. Izliječi nas, Isuse, od te muke i odmori nas da bismo bili sposobni otvoriti se ljudima oko nas i da se ne umorimo čineći dobro.

Umorni smo i zbog nas samih. Razočarani smo zbog neuspjeha, zbog neostvarenih odluka. Puni smo muke i jada zbog ponovljenih slabosti. Sve nas to muči i opterećuje. Umorni smo, Isuse, i od nas samih. Dolazimo ti da i tu napraviš reda, da nas odmoriš kako bismo mogli prihvatiti sami sebe, kako bismo mogli prihvatiti svoj život, svoje ograničenosti, svoje slabosti i činiti tvoju volju u okviru onoga što mi možemo. Obnovi nas i odmori nas, Isuse, da krenemo opet u život s novim poletom i radošću.

Umorni smo, Isuse, od tereta života naših dana. Umorni smo jer neprestano slušamo loše vijesti, jer čitamo o ljudskim tragedijama i katastrofama, jer nas pune političkim napetostima, jer čujemo oko sebe klevete i ogovaranja. Umorni smo zbog neprestane skrbi za sutra, zbog brige za radno mjesto. Umorni smo, Isuse, od škole i ispita, od upisa i prijavnih uvjeta. Tvoj poziv nam je kao melem na ranu. Da, Isuse, doći k tebi znači naći odmor i mir.

Ne znam, Isuse, kako ćeš ti sve to riješiti. Često mislim da si i ti kriv za mnogo toga. Neke mi stvari izgledaju nepremostivima. Ali, govoriš da je to Bog sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Želim jednostavno prihvatiti tvoj zov, želim jednostavno vjerovati i povjerovati. Želim se osloniti na tvoju riječ i na tvoje obećanje. Ako to ti kažeš, Isuse, to onda tako mora biti.

Zoveš k sebi, jer si krotka i ponizna srca. Zoveš jer imaš srce, jer možeš svakoga razumjeti. Zoveš k sebi jer znaš čuti svakoga, jer u svom umoru ne misliš na sebe, nego na druge, na nas. Sam si, Isuse, često bio umoran, a nisi imao kamo glavu nasloniti, nisi imao mjesta gdje bi se sakrio i odmorio. Tek po noći znao si potražiti Oca i u molitvi i osami odmoriti svoju dušu. Nauči nas, Isuse, odmarati se u tebi, s tobom. Nauči nas, Isuse, kako doći k tebi, kako se rasteretiti svakog tereta u tebi koji si došao da na sebe uzmeš sve naše boli i patnje.

13. nedjelja kroz godinu (Mt 10,37-42):

VIŠE ĆEMO VOLJETI LJUDE AKO NAJVIŠE VOLIMO ISUSA

Gospodine, tko je tebe dostojan? Čini mi se da je za sve nas najistinitija molitva ona prije pričesti: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, ali reci samo riječ i ozdravit će duša moja!” Čini mi se da je na ovoj zemlji nemoguće biti dostojan tebe, a posebno je nemoguće biti dostojan tvoga dara, sakramenta tvoje ljubavi, tvoga predanog tijela i prolivene krvi. Zaista, nisam dostojan, ali te neizrecivo trebam!

A tek kad čitam ovo evanđelje danas, Isuse, vidim koliko ima razloga da se prepoznam nedostojnim tebe. Nabrajaš osobe koje su po naravi bliske svakom ljudskom biću: otac, majka, sin, kćer… Želiš da se prepoznam i usporedim u svjetlu te naravne ljubavi i pripadnosti. Ti, Isuse, želiš biti ispred svih ljudi, na prvom mjestu po čistoj ljubavi, po životnom opredjeljenju, po predanju. Znam da te ne ljubim dovoljno. Osjećam također da te ne ljubim onako konkretno i jasno kako to činim u odnosu prema meni dragim osobama, mojim bližnjima. U usporedbi s takvom konkretnom ljubavlju imam osjećaj da si ti, Isuse, katkada jako daleko od mene. Zapravo, da sam ti ja jako daleko.

Ti želiš da te ljubim više. Više od svih drugih ljudi, više od svih drugih stvari, više od svega na svijetu, više i od samog života. Zapravo ti, Isuse, želiš da mi ti budeš sve, da budeš moj život. Tako si i Šimuna Petra pitao: “Ljubiš li me više?”

Moram priznati, Isuse, da mi ti nisi na prvom mjestu, da ima osoba koje više “obožavam” nego tebe, da o nekim ljudima katkada više ovisim nego o tebi. Moram ti priznati, Isuse, da mnoge stvari više želim, o mnogočemu više sanjam i maštam, nego o tebi. Mnogo toga mi je više na srcu nego ti. Želim živjeti, želim imati sve, želim uživati život, a često to činim bez tebe, katkada i protiv tebe, žrtvujući pritom i svoj odnos prema tebi. Ne shvaćam uvijek, Isuse, svu važnost i jasnoću tvoje zahtjevne riječi: “Ako tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga naći!”

Isuse, nisam tebe dostojan. Ali te trebam, trebam te kao gladan kruha, žedan kapi vode, prozebao sunca. Trebam te, Isuse, jer bez tebe zaista nema života. Nisam dostojan i ne znam kad ću biti, ali ti si, Isuse, u svojoj dobroti htio prihvatiti malenost ove naše ljudske naravi; molim te da sada prihvatiš i nedostojnost ovog mojeg bića, mojeg tijela, moje duše. I dođi, Isuse, pod krov moj pa će ozdraviti moje biće, ozdravit će moja duša! Gospodine, nisam dostojan, ali dođi! Želim da osjetim da si mi ti i otac i majka, brat i sestra i sve na svijetu. I vjerujem ti, Isuse, da ću svoje najbliže istinski voljeti tek kad ti budeš na prvom mjestu. U tebi i po tebi moći ću nesebično ljubiti i njih.

12. nedjelja kroz godinu (Mt 10,26-33):

BOJTE SE ZA DUŠU, NE ZA TIJELO

Bilo bi dobro, kad bismo riječi današnjeg evanđelja primijenili na svoj život. Riječ koja se tri puta ponavlja u današnjem tekstu je: “Ne bojte se!” Osluškujmo Isusa kako tu istu riječ u našim okolnostima sada primjenjuje na nas.

“Ne bojte se ljudi! Previše ste ovisni o onome što će ljudi reći, što ljudi misle i očekuju od vas. Bojite se njihovih kritika i reakcija. Strepite pred javnošću kao da je ona nezabludiva i sveznajuća. Ne bojte se ljudi. Nisu oni mjerodavni za sve. Nisam li vam ja dao riječ života? Okrenite se prema meni i istražujte ono što će se meni sviđati, što odgovara mojoj riječi. Budite hrabriji kad treba založiti se za ono što je Božje. To je vrlo često u suprotnosti s onim što žele ljudi, što očekuje svijet oko vas.

Ne bojte se onih koji vam mogu nauditi tijelu. Kao da je glavni izvor straha i panike među vama ljudima upravo mogućnost da vam netko ne naudi, da vam se ne ugrozi radno mjesto, da vam netko ne umanji zasluženu plaću. Bojite se da ne ispadnete pred svijetom smiješni, da vas ne proglase nazadnim. Bojite se onih koji vam mogu nauditi dobru glasu, vašem zdravlju i materijalnim interesima. Nažalost, ne bojite se toliko mogućnosti da izgubite poštenje, nevinost, istinoljubivost. Ne borite se radikalno protiv laži, zablude, zavodljivosti ovoga svijeta. Kao da se ne bojite za svoju dušu, za čisto srce, za vjeru. Kao da vam je konkretnije prisutna materijalna sigurnost nego li vječni život i stanje milosti. Ponovno vas zovem: Bojte se onih koji vam žele naškoditi duši; bojte se onih koji vas žele uvući u mrežu nemorala i laži. Bojte se onih koji vam pune srce bestidnim programima. Bojte se onih koji vam žele otupjeti potrebu za molitvom, čežnju za nedjeljnom euharistijom i za svetošću dana Gospodnjega. U takvim nastupima je i đavao prisutan, neprijatelj čovjeku od početka, otac laži i ubojica ljudi. Bojte se onih koji vam žele uništiti istinski život i uvući vas u prokletstvo grijeha i zla.

Za sve drugo: ne bojte se! Imate na nebu Oca. On se brine za vas. Ništa vam se ne može dogoditi bez njegove volje. Vjerujte u njegove planove ljubavi s vama i sačuvajte mir srca i duše. Njemu ste dragocjeniji od svakog drugog stvorenja koje je stvorio.

A u svijetu u kojem živite ne bojte se. Ja sam pobijedio svijet. Ja se nisam bojao mišljenja ljudi. Da sam se bojao ne bih ništa učinio. Činio sam sve u svjetlu ljubavi i poslušnosti. Otac je stalno bio sa mnom. Najvažnije mi je bilo ostvariti njegovu volju. Bojao sam se jedino da ne povrijedim njegovu neizrecivu ljubav.”

11. nedjelja kroz godinu (Mt 9,36- 10,8):

BEZ ISUSA SMO KAO OVCE BEZ PASTIRA

Gospodine Isuse! Hvala ti za sve što činiš kao Dobri pastir svojih ovaca u tijeku svoga zemaljskog života. Hvala ti što si imao sućuti, pažnje i neizrecivo puno ljubavi prema svojima i dao si život svoj za one koje ti je Otac povjerio. Hvala ti, Isuse, što nisi mogao ostati ravnodušan prema svim potrebama svojih učenika i naroda koji je oko tebe stajao.

Ipak, Isuse, danas ti na osobit način želimo reći hvala što si svoju blagoslovljenu prisutnost htio produžiti u vrijeme i prostor, i to ne samo u nedohvatljivoj tajni svoje proslavljene uskrsne novosti, nego u novosti svoje ljubavi kojom se i danas nama daješ u opipljivim i vidljivim znakovima s garancijom da si ti iza svakog tog znaka i da se ti kriješ u svakom tom znaku.

Zato ti, Isuse, danas zahvaljujemo na kruhu i vinu i na svakom kruhu i vinu naših oltara. To je hrana za mnoštvo, za narod, za one koji su tvoji, nad kojima si se ti jednom zauvijek sažalio i ostavio si svojoj Crkvi taj dragocjeni dar da njime raspolaže u sve dane do svršetka svijeta. Hvala ti na znaku vode, kojim i danas pereš ljude i na taj ih način preobražavaš u djecu nebeskog Oca, u članove tvoje Crkve, čiste od istočnog grijeha i sposobne da na sebi nose pečat tvoga Duha. Hvala ti na svemu tome, Isuse, koji si želio svojoj Crkvi ostaviti takve znakove svoje prisutnosti.

Ipak, Gospodine Isuse, na osobit ti način danas želimo zahvaliti na daru svetog reda, na pastirima Crkve, na svećenicima i službenicima tvoga naroda. Hvala ti što si u krhku posudu ljudskog bića sakrio tajnu svoje neizrecive ljubavi. Hvala ti, Isuse, što si se usudio svoju dobrotu sakriti i otkrivati kroz znak ljudske osobe, kroz lik svećenika, čovjeka, pomazanika, izabranika duše tvoje, brata i suputnika ljudi. Hvala ti, Isuse, što si se usudio u osobu slabog ljudskog bića staviti sebe, jer si povjerio čovjeku neizrecive tajne svojih sakramenata. Čovjek po tom sakramentu smije raspolagati neizrecivim darovima i drugima ih dijeliti. Hvala ti, Isuse, na pastirima Crkve, koji to mogu i smiju biti samo zato, jer si im ti, Dobri pastiru, dao punomoć i snagu za tu službu u tvome narodu i jer si ti imao dovoljno povjerenja u svakog nositelja te neizrecive vlasti i službe.

Molimo te, Isuse, za sve svećenike, za župnike i ispovjednike, za djelitelje tvojih tajni i predvoditelje euharistijskih slavlja, za sve pastire tvoje Crkve. Osobito budi bliz svojom ljubavlju ovogodišnjim mladomisnicima koji će zakoračiti u život samoprijegornog darivanja i ljubavi. Daj da tvoji službenici jednako rasipno i velikodušno daju, kao što si i ti činio u svojem zemaljskom životu. I neka te u njima i kroz njih mnogi otkriju u svojoj sredini.

5. nedjelja kroz godinu (Mt 5,13-16):Neka se vide vaša djela

Želiš, Isuse, da svijetlimo. Uvjeravaš da se svijetlo ne može sakriti. Niti se ono smije sakrivati. A ipak, ne svijetlimo! Znamo zatajiti. Svijet je još uvijek u tami. Premalo ima izvora svjetla i topline! Ti si, Isuse, na jedinstven način svjetlo ovoga svijeta. Ti si zaista zasjao sjajem koji nikad nije potamnio. Svako tvoje djelo bilo je javno. Sve si javno govorio, jer nisi imao razloga da nešto skrivaš. Prosvijetljeni smo krštenjem, a ipak nismo svjetlonoše! Pomozi nam, Isuse

4. nedj. kroz godinu (Mt 5,1-12): Blaženstva

Htio bih biti blažen, sretan, a ne znam biti siromašan. Bojim se nestašice. Ne znam dijeliti od onoga što si mi darovao. Siromašan sam, a nisam blažen, jer ne znam biti, Isuse, siromašan duhom. Daj mi, Isuse, od svoga Duha siromaštva da bih bio slobodan za tebe, slobodan za braću. Daj mi dar predanja tebi i dar ljubavi za braću

3. nedj. kroz godinu (Mt 4,12-23): Ribari ljudi

Liječio si, Gospodine, svaku bolest i svaku nemoć. Bio si svima sve. Nitko nije ostao kraj tebe neuslišan, prazan. U tebi je Bog pohodio svoj narod. Prolazio si Palestinom čineći dobro.  Uvijek je za tobom hrlio silan svijet.  Danas smo i mi ovdje. Došli smo privučeni tvojim pozivom, tvojom riječju. Tu smo kod nedjeljnog sastanka privučeni tvojom dobrotom i ljubavlju.  I danas očekujemo od tebe, Isuse, da djeluješ u nama i na nama. Očekujemo da liječiš svaku nemoć i svaku bolest u narodu.